Srednjovekovna komuna

Komuna je naziv za oblik društveno-političke organizacije gradova u srednjem veku.

Istorija

uredi

Srednjovekovni gradovi nikada nisu stekli širu političku samostalnost. Za nju su se borili silom, osnivanjem saveza građana povezanih zakletvom. Tako su stvarane komune. Najpre su se pojavile u Italiji. Gradom je obično upravljao episkop, a plemići su bili njegovi vazali. Episkope su podržavali nemački carevi. Pred kraj 11. veka dolazi do pobuna građana protiv episkopa. Trgovci i zanatlije, organizovani u komune, dignu oružani ustanak te episkopu preostaje jedino da udovolji njihovim zahtevima. Komune uspostavljaju svoju vlast i tokom 12. i 13. veka se bore sa nemačkim carevima. Vojska komuna bila je unajmljena – kondotjeri. Odmah po sticanju nezavisnosti, u komunama dolazi do stvaranja stranaka – onih koje su podržavale cara (gibelini) i onih koje su podržavale papstvo (gvelfi). Većina lombardijskih gradova na kraju je potpala pod vlast despota (diktatora): Ferarom je vladala porodica Este, Firencom Mediči, a Venecijom razni plemići.

Izvori

uredi
  • Istorija srednjeg veka, Sidni Peinter, Klio, 1997. godina