Srpski crkveno-narodni sabor u Petrovaradinu 1722.

Na Srpskom crkveno-narodnom saboru u Petrovaradinu 1722. godine je carskim reskriptom od 23. juna (4. jula) 1722. bilo je zabranjeno da u njegovom radu uzmu učešća poslanici iz Srbije i Banata. Beogradskom mitropolitu Mojsiju Petroviću je bilo zabranjeno da dođe na saobor, takođe. Međutim, Mojsije je ne samo otišao na sabor, već je i živo učestvovao u njegovom radu. Sabor je jednodušno izabrao 8. septembra 1722. godine mitropolita Mojsija za pomoćnika obolelom mitropolitu karlovačkom Vikentiju Popoviću Hadžilaviću, a „posle smrti jednoga od njih dvojice da se obe mitropolije spoje u jednu“.[1]

Austrijske vlasti su bile protiv očvršćavanja srpske crkve u njihovim granicama i zbog političke kontrole naroda i zbog težnji Rimokatoličke crkve za unijaćenjem, koju je vlada podržavala. Stoga formalno ujedinjenje nikad nije ni dopušteno od strane Austrije, već je mitropolitima beogradskim dopušteno samo da upravljaju Karlovačkom mitropolijom do 1739. godine i Beogradskog mira, tj. ponovnog osvajanja Beograda od strane turske vojske.

Reference uredi

Vidi još uredi

Literatura uredi