Stavropigija
Stavropigija (grč. σταυροπηγία) je crkvena ustanova koja ne potpada pod nadležnost mjesne eparhijske vlasti, već je potčinjena neposredno patrijarhu ili sinodu. Stavropigijalni status se najčešće daje pojedinim manastirima ili parohijama od posebne istorijske ili druge važnosti. Osnivanje stavrropigija je postalo učestalije od vremena vladavine vizantijskog cara Mavrikija (582-602), a dodatni zamah je dobilo nakon Carigradskog sabora koji je održan 861. godine.[1][2][3]
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, najznačajnija stavropigijalna ustanova je Manastir Pećka patrijaršija, koji je neposredno potčinjen patrijarhu srpskom, koji je arhiepiskop pećki.[4]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Thomas 1987, str. 214-243.
- ^ Troianos 2012, str. 173.
- ^ Burdzy 2019, str. 263-267.
- ^ Đurić, Ćirković & Korać 1990, str. 337.
Literatura uredi
- Burdzy, Dominika (2019). „At the Crossroads of Cultures: The Orthodox Confraternities of Central and Eastern Europe from the 16th to the 18th Century”. A Companion to Medieval and Early Modern Confraternities. Leiden-Boston: Brill. str. 257—279.
- Đurić, Vojislav J.; Ćirković, Sima; Korać, Vojislav (1990). Pećka patrijaršija. Beograd-Priština: Jugoslovenska revija, Jedinstvo.
- Thomas, John P. (1987). Private Religious Foundations in the Byzantine Empire. Washington, D.C.: Dumbarton Oaks.
- Troianos, Spyros (2012). „Byzantine Canon Law from the Twelfth to the Fifteenth Centuries”. The History of Byzantine and Eastern Canon Law to 1500. Washington: CUA Press. str. 170—214.