Стармали (list)

Starmali je humoristički list, koji je izlazio u Novom Sadu, od 10. jun 1878. do 31. decembra 1889, kada se glavni i odgovorni urednik Jovan Jovanović Zmaj oprostio od čitalaca.[1]

Starmali
Naslovna strana Starmalog od 29. februara 1880.
Tiphumoristički list
Glavni urednikJovan Jovanović Zmaj
Osnivanje1878.
JezikSrpski
Ukidanje1889.
GradNovi Sad

Istorijat

uredi

Podnaslov lista je često menjan: "list za zbijanje šale", "humorističko-satirički list". Izrastao je iz Ilustrovane ratne hronike koju je Zmaj izdavao od 1977. do 1878. godine. Ovaj najčuveniji Zmajev šaljivi list pojavio se u jeku Berlinske konferencije 1878. godine.[2] Od odluka koje su donete na Berlinskom kongresu zavisila je budućnost srpskog i ostalih južnoslovenskih naroda, te je Jovan Jovanović Zmaj odlučio da svoje moćno pero i talenat ponovo stavi u službu narodnih interesa.[3]

Starmali je izlazio bez prekida punih dvanaest godina i za to vreme objavljeno je 410 brojeva ovog lista.[4][5]

Sadržaj lista

uredi

List je donosio humorističke i satirične priloge i odražavao političko i socijalno stanje, ali i rodoljublje stanovnika Balkana. Pored književnih priloga, u listu su objavljivane i vesti o novim knjigama, pozivi na pretplatu na nova izdanja, najvažnije novosti, ali i oglasi i reklame za razne proizvode.[6]

Politička pozadina

uredi

Jovan Jovanović Zmaj se sa Starmalim kojeg je izdavao i uređivao, obračunavao sa srpskom vladom i njenim političarima izvrgavajući njihovu politiku duhovitim i sarkastičkim dosetkama kao što je to isto ranije činio u Komarcu, Zmaju i Žiži. Zbog toga je i bio zabranjen.[2] Zmaj nije odobravao politiku kralja Milana i napadao ga je najviše zbog njegovog austrofilstva. Isto tako žestoko je pisao i protiv onih koji su podržavali takvu politiku. Jedan od njih je bio Milutin Garašanin, ministar i predsednik vlade. O Garašaninu ima više priloga i njih je pisao uglavnom Zmaj.[5]

Periodičnost izlaženja

uredi

List je izlazio 10. i 25. dana svakog meseca, a od 1879. godine tri puta mesečno.

Izgled lista

uredi

Starmali je bio formata 30cm.

Mesto i godina izdavanja

uredi

Novi Sad; 10. jun 1878. - 31. decembar 1889.

Štamparija

uredi

List je izdavala i štampala štamparija A. Pajevića.

Tematika

uredi
  • Dosetke
  • Šale
  • Anegdote

Žanrovi u listu

uredi

U listu su korišćeni: epigrami; humoristički epitafi; parodija; igre reči i igre slova; paradoksi.[7]

Rubrike

uredi

Šetnje po Novom Sadu - autor Abukazem

Uštipci

Ćira i Spira

Ljubavno pismo

Bubnuoteka

Iz Beograda

Bukvice

Puslice

Pitalice

Nov rečnik

Oglasi

Aforizmi

uredi

Neki od aforizama koji su objevljeni u Starmalom[8]:

Iz 1878. godine:

Iz 1879. godine:

Iz 1880. godine:

Iz 1882. godine:

Iz 1887. godine:

Iz 1889. godine:

Karikature i ilustracije

uredi

Jedan od likovnih saradnika u ovom listu bio je Karel Klič, čuveni grafičar i karikaturista. Kada je krajem 1880. godine Karel Klič otputovao poslom u Englesku, njegov posao preuzeli su "Angerer & G.ch.". Oni su u to vreme bili čuveni grafičari. Zmaj ih pominje sa velikim poštovanjem kao "bečkog Angerera i Gešla".[8]

Zmaj je angažovao i mladog Uroša Predića da mu oblikuje glavu lista.[1]

Karikature za list je crtao i sam Jovan Jovanović Zmaj. Poznata Zmajeva karikatura u Starmalom je ona koja predstavlja komentar neuspelog atentata na kralja Milana Obrenovića koji je pokušala Ilka Marković 11. oktobra 1882. godine, odlučila je da osveti svog muža za čiju je smrt optuživala srpskog kralja. Zmaj je na karikaturi predstavio Ilku kao "Nezavisnu Srbiju" u koju cilja iz revolvera najverovatnije "kraljeva ruka". Na burencetu tog "kraljevskog" revolvera ispisana su imena tadašnjih ministara: "Piroćanac, Garašanin, Čeda". Svoj stav prema suđenju Ilki, Zmaj je iskazao rečima: "Ali daj Bože, da ni ti ne pogode, kud napredni!" U stvari, ovi ministri su predtavljeni kao revolverski "Kuršumi."[8]

Šaljive crteže i karikature slikao je i Milivoje Mauković koji je 1879. godine u Novom Sadu pokrenuo list Šaljivi Astronom.[9]

Urednici

uredi

Uređivao ga je i najviše u njemu pisao Jovan Jovanović Zmaj, uz pomoć Abukazema (dr Ilija Ognjanović).

Saradnici

uredi

Osim Abukazema, oko Starmalog je bilo okupljeno još niz poznatih satiričara toga doba. Toliki broj satiričara okupljenih oko jednog lista nije bila česta pojava, jer su tada satiričari pripadali različitim partijama.[7] U listu su sarađivali Ljubomir Nenadović, Milorad Šapčanin, Laza Kostić, Vladimir Jovanović i mnogi drugi, potpisani samo svojim pseudonimom. Zanimljivo je da je sam Zmaj imao preko dve stotine pseudonima.[7]

Oproštaj Zmaja od lista

uredi

Starmali je bio značajan u Zmajevom opusu šaljive periodike i dok je mogao da izdrži ogromne napore on je radio na ovom listu. Kada je osetio da više ne može oprostio se od njega uz krik:

Na prvoj strani poslednjeg broja Starmalog štampan je dirljiv "Oproštaj":

Galerija

uredi

Literatura

uredi
  • Tekst Stanke Kostić višeg bibliotekara iz Brograda u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1971 tom 8 str.133.

Reference

uredi
  1. ^ a b v Rošulj, Žarko (2017). Čas opisa časopisa VII: Leksikon srpske šaljive periodike (1830-1918). Novi Sad; Beograd: Matica Srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 131—133. 
  2. ^ a b Kisić, Milica; Bulatović, Branka (1996). Srpska štampa : 1768-1995. : istorijsko-bibliografski pregled. Štampa i srpsko društvo 19. i 20. veka. Beograd: Medija centar. str. 85. ISBN 86-82827-01-8. 
  3. ^ Krestić, Vasilije (1980). Istorija srpske štampe u Ugarskoj : 1791-1914. Novi Sad: Matica srpska. str. 276—280. 
  4. ^ „Od "Ilustrovanih priča" do prvih stalnih strip-junaka”. Projekat Rastko. Pristupljeno 14. 9. 2020. 
  5. ^ a b Rošulj, Žarko (2011). Čas opisa časopisa V: Kraljevi i političari u srpskoj šaljivoj periodici (1868-1918). Novi Sad; Beograd: Matica Srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 241—249. 
  6. ^ „Starmali” Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Pretraživa digitalna biblioteka. Pristupljeno 14. 9. 2020. [mrtva veza]
  7. ^ a b v g Marjano, Alek (1982). Jedna smešna istorija; Olista pa procveta humor i satira (srpska humorističko-satirična štampa). Beograd: Jež. str. 30—35. 
  8. ^ a b v Rošulj, Žarko (2011). Čas opisa časopisa V: Kraljevi i političari u srpskoj šaljivoj periodici (1868-1918). Novi Sad; Beograd: Matica Srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 66—69, 248—255. 
  9. ^ „Nosioci istorije”. Srbija danas. Pristupljeno 14. 9. 2020.