Statua za ka je vrsta staroegipatske statue koja je namenjena kao mesto gde će se smestiti ka (životna energija; jedan od delova duše) osobe nakon njene smrti. Drevni Egipćani su verovali da osobu čini pet aspekata: ka, khet (fizičko telo), ren (ime), ba (ličnosti; jedan od delova duše) i šut (senka).

Primer statue za ka faraona Hora koja mu nudi mesto da mu se manifestuje ka

Svrha i upotreba

uredi

Drevni Egipćani su verovali da nakon smrti večni delovi duše napuštaju telo i oslobođeni su da tumaraju svetom, ali im je potrebno fizičko telo ili surogat poput statue za ka kao trajni dom.

Stuatue za ka su služile i kao vrsta uspomene na pokojnika čije telo nije prisutno. U Abidosu su pronađene stotine ovakvih statua koje su dopuštale da mrtvi učestvuju u godišnjim festivalima koji su slavili Ozirisovo vraćanje iz mrtvih.[1]

Zato što su drevni Egipćani verovali da statue pomoću magije mogu da sagledavaju svet, one su vraćane u život od strane sveštenika sa posebnim ritualom otvaranja usta. Uz samo otvaranje usta, statui su se otvarale i oči, nos i uši kako bi mogle da dišu, jedu, piju, gledaju, mirišu, čuju i govore.[2]

Dizajn i pravljenje

uredi

Statue za ka su bile izgrađene od drveta i kamena, a ponekad su bile i oslikane kako bi imitirale lik pokojnika i time očvrsle duhovnu vezu i zauvek sačuvale sećanja pokojnika. Mnoge ovakve statue su postavljene u namenski podignute kapele ili niše koje su ponekad bile prekrivene tekstovima.[3] Poput mnogih staroegipatskih statua, statue za ka su imale krutu pozu. Mogle su da prikazuju pokojnika kako sedi ili stoji, ali u oba slučaja su reflektovale potrebu da se vidi svet ispred nje i bile su usklađene sa idealom lepote i savršenstva.[4]

D28
ka
na egipatskim
hijeroglifima

Hijeroglif koji je predstavljao ka se sastojao od para podignutih ruku. Ponekad se prikazuje na glavi statue kako bi se naglasilo o čemu se radi.

Vidi takođe

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Oakes 2003, str. 162.
  2. ^ Oakes 2003, str. 419.
  3. ^ Stierlin & Stierlin 1995, str. 98.
  4. ^ Robins (1998). p. 19.-145

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi