Stajnjak

Stajnjak ili stajsko đubrivo je organsko đubrivo, smeša čvrstih i tečnih ekskremenata i prostirke koja je podvrguta procesima previranja. Stajsko đubrivo sastoji se od: vode 75%, suve materije 25%, azota 0,5%, fosfora 0,15%, kalijuma 0,6%. Pored biljnih hranjivih elemenata, stajsko đubrivo popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. Koristi se u rasadnicima gde se pri neprekidnoj proizvodnji svake 3 do 4 godine unosi 30-40 t/ha. U podizanju zelenih prostora unosi se pri sadnji drveća i žbunja u sadne jame ili pri osnivanju travnjaka, perenjaka i cvetnih leja mešajući se sa površinskim slojem zemljišta.

Stajnjak u procesu razlaganja.

Razloženi stajnjak u sadnoj jami pre plasiranja sadnice.

Vrste stajnjaka

Prema poreklu

• konjski stajnjak – lako se razlaže pa je dobar za teža i hladna zemljišta;
• goveđi stajnjak – teže se razlaže i dobar je za lakša zemljišta;
• ovčji stajnjak – brzo se razlaže oslobađa manje toplote od konjskog, bogat je azotom i dobar je za teža, ali ne mnogo hladna zemljišta;
• svinjski stajnjak – hladno organsko đubrivo najmanje vredno od svih stajnjaka.

U novije vreme istražuju se i druge vrste stajnjaka. Tako na primer živinski stajnjak pokazuje dobre rezultate

Prema stepenu razloženosti

• svež stajnjak – odlikuje se nerazloženom prostirkom i nepovoljnim C/N odnosom, zbog čega ga treba izbegavati u praksi. Dugo je upotrebljavan za tople proizvodne leje u koje je unošen na dno da bi razlaganjem oslobađao toplotu koja je korišćena za grejanje supstrata iznad njega;
• polurazloženi stajnjak – (polupregoreli stajnjak) je u procesu razlaganja organske materije, kod koga se mogu razlikovati tragovi slame u crnoj masi. Gubici od početne mase su 20-50%;
• razloženi stajnjak – (pregoreli stajnjak) stajnjak ujednačene teksture po izgledu liči na zemlju. Gubitak od početne mase svežeg stajnjaka je 75%.