Sukijska lavra
Sukijska ili Stara lavra (Drevna lavra, Vetha lavra; stgrč. ή Παλαιά Λαύρα) je neaktivni pravoslavni manastir, treća lavra, koju je osnovao prepodobni Hariton Ispovjednik ne prije 345. i ne poslije 350. godine. Pod potpunom je izraelskom kontrolom u zoni S Zapadne obale.[traži se izvor]
| Sukijska lavra | |
|---|---|
| Osnovni podaci | |
| Osnivanje | 345-350. |
| Osnivač | Hariton Ispovjednik |
| Mesto | Zapadna obala, Tekoa, Vadi Haritun (Nahalj Tekoa) |
| Država | Palestina |
Opis uredi
Nekoliko godina poslije osnivanja Faranske lavre, Sveti Hariton ju je napustio i udaljio se u okolinu Jerihona, gdje je osnovao Jerihonsku lavru u pećinama Četrdesetodnevne gore. Poslije toga udaljio se i odavde i, u Fekojskim klisurama, na padini visoke gore, osnovao je treću - Sukijsku lavru.[1]. Sukka na sirijskom znači koliba.[traži se izvor] Nakon nekoliko godina u Sukijskoj lavri, Sv. Hariton se pred smrt vratio u Faransku lavru, gdje je umro i sahranjen. Godine 614. lavru su razorili Persijanci. Poslije je manastirski život obnovljen i, prema Putopisu igumana Danila, u 12. vijeku lavra je još uvijek postojala:
Južno od Vitlejema nalazi se manastir Svetoga Haritona, na rijeci Afamskoj, nedaleko od Mrtvog mora, u kamenim vrletima. Okolo manastira je pustinja. Surovo, suho i bezvodno mjesto, pod kojim je klisura, kamena i veoma zastrašujuća. Manastir je ograđen zidom, po sredini su dvije crkve, u glavnoj crkvi je Haritonov grob.[2]
Smještena u Lavri, Haritonova pećina je najveća pećina u Izraelu, koja je prije no što su se u nju naselili monasi služila kao utočište razbojnicima. Prema predanju, u njoj je živio sam svetac, a prije toga se u njoj krio od cara Saula budući car David. Godine 1139. u pećini su našli zaklon od prepada Seldžuka mjesni hrišćani.
Danas su sačuvane pećine i ruševine manastirske kule. Lavra se nalazi na kilometar i po od savremenog sela Tekoa u dolini potoka Vadi Haritun.[3]
Izvori uredi
- ^ „Palestina pod vlastью hristianskih imperatorov. (326—636 gg.) Po Alьfonsu Kurэ. Izdanie redakcii «Russkogo palomnika». S.Peterburg. 1894 god / II. Poseщenie Palestinы Sv. Ravnoapostolьnoю cariceю Elenoю. 326—332 gg.”. Arhivirano iz originala 2014-06-26. g. Pristupljeno 2014-07-19.
- ^ Žitie i hoždenie igumena Daniila iz russkoй zemli Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. septembar 2011) na saйte Puškinskogo Doma RAN Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. decembar 2013)
- ^ „Tekoa”. Arhivirano iz originala 2014-07-02. g. Pristupljeno 2014-07-19.
Spoljašnje veze uredi
- Igorь Torik «Эnciklopedičeskiй putevoditelь po Izrailю», Ierusalim, izd-vo «IsraDon», 2001, str. 389—391
- „Obiteli, bыvšie v pustыne Svяtogo Grada v эpohu eё procvetaniя v IV, V i VI vekah, s pokazaniem ih mestonahoždeniя po drevnim istočnikam”.
- „Iudeйskaя pustыnя, Vadi Haritun (Nahalь Tekoa). Sukkiйskaя lavra (Hariton Ispovednik)”.