Supergrupa je muzička grupa čiji članovi imaju solo karijere, članovi su drugih grupa ili su dobro poznati u muzičkim krugovima. Izraz se obično koristi u kontektstu rok i pop muzike, ali se povremeno primenjivao i u drugim muzičkim žanrovima, kao što je slučaj sa grupom The Three Tenors koju su činili Hose Kareras, Plasido Domingo i Lučano Pavaroti.[1]

Grupu Krim neki smatraju prvom supergrupom

Supergrupa se ponekad formira kao sporedni projekat bez namere da grupa opstane. U drugim slučajevima grupa može postati primarni projekat karijere njenih članova. Supergrupe su naročito bile popularne u vreme šezdesetih godina 20. veka, kada je rok muzika postala popularna, a članovi već uspešnih grupa zajedno bi snimali albume, nakon čega bi se obično rastali.[2] Dobrotvorne supergrupe u kojima muzičari nastupaju ili snimaju zajedno u prilog određenom cilju, uobičajene su od osamdesetih godina 20. veka.

Istorijat uredi

Urednik američkog časopisa Roling stoun Jan Vener osnovao je bend Krim 1966. godine, kao prvu supergrupu.[3] Erik Klepton, tada član grupe Jardberds, Džek Brus i Džindžer Bejker iz grupa The Graham Bond Organisation i John Mayall & the Bluesbreakers osnovali su 1966. godine bend koji je objavio četiri albuma i prestao sa radom 1968.[4][5] Gitarista Klepton i bubnjar Bejker nastavili su rad u Blajnd fejtu, još jednoj bluz-rok supergrupi, zajedno sa Rikom Grečom i Stivom Vinvudom. Grupa je objavila jedan studijski album i prestala da postoji nakon manje od godinu dana postojanja.[6]

Veruje se da je izraz „supergrupa” možda nastao od albuma Super Session na kojem su radili Al Kuper, Stiven Stils i Majkl Blumfild.[7] Crosby, Stills, Nash & Young još jedan je primer rane supergrupe, s obzirom da su je činili muzičari koji su ostvarili uspehe u prethodnim bendovima.

Kritika uredi

Časopis Tajm je 1974. godine u članku „Povratak supergrupe” pisao da je supergrupa „moćan ali kratkotrajan fenomen” koji je bio amalgam formiran od talentovanih muzičara nezadovoljnih radom njihovih bendova. U članku se ističe da su supergrupe poput Krim i Blajnd fejt doživele veliki uspeh, kao i da su supergrupe donele neuspeh i prekid rada matičnih grupa pojedinih muzičara.[8]

Reference uredi

  1. ^ McDannald, Alexander Hopkins, ur. (2000). The Americana Annual 2000. Grolier. str. 201. ISBN 978-0-7172-0231-7. 
  2. ^ Rosenberg, Stuart (2009). Rock and Roll and the American Landscape. iUniverse. ISBN 978-1-4401-6458-3. 
  3. ^ „Show 53 – String Man. : UNT Digital Library”. Pop Chronicles. Digital.library.unt.edu. 1969. Pristupljeno 04. 03. 2011. 
  4. ^ „"Cream Bio," Rolling Stone.com”. Arhivirano iz originala 14. 06. 2018. g. Pristupljeno 03. 02. 2020. 
  5. ^ "Strange Brew," John McDermott, Guitar World Magazine, November 1997
  6. ^ Thompson, Dave (2005). Cream: The World's First Supergroup. Virgin. ISBN 978-1-85227-286-9. 
  7. ^ Ward, Ed (2016). Michael Bloomfield: The Rise and Fall of an American Guitar Hero. Chicago: Chicago Review Press. ISBN 9781613733318.
  8. ^ „Music: Return of a Supergroup”. Time. 05. 08. 1974. Arhivirano iz originala 15. 10. 2010. g. Pristupljeno 24. 05. 2010.