Suton (opera)

оперско дело

Suton, opera u jednom činu Stevana Hristića prema drugom delu Dubrovačke trilogije Iva Vojnovića.

Libreto

uredi

Kompozitor prema drami Iva Vojnovića.

Praizvedba

uredi

26. novembar 1925, Beograd u Narodnom pozorištu

Mesto i vreme

uredi

U kući Benešinih na Pustijerni, u dubrovačkom Gradu, 1832. godine.

Likovi i uloge

uredi
Mara Nikšina Beneša (68 godina) vladika dubrovačka kontralt
Made (42 godine)
Ore (36 godina)
Pavle (27 godina)
njezine kćeri sopran
sopran
sopran
Kata (60 godina) djevojka u Mare mecosopran
Lujo Lasić (32 godine) kapetan pomorski tenor
Vaso (40 godina) trgovac bariton
Sabo Šiškov Prokulo (62 godine)
Luco Orsatov Volco (78 godina)
vlastela dubrovačka tenor
bas
Jedna `kozica`

Orkestar

uredi

Ukratko

uredi

Jedina opera Stevana Hristića, koja je prvi put izvedena 1925. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu. Opera, koja se skoro u potpunosti, čak i u didaskalijama, drži drame Iva Vojnovića, se odigrava u Dubrovniku, u kući pokojnog poslednjeg dubrovačkog kneza Nikše Beneše na Pustijerni, 1832. godine nakon pada Dubrovačke republike pod vlast Napoleona. Udovica Mara Nikšina Beneša je uz tri ćerke, Made, Ore i Pavle, među poslednjim pripadnicima aristokratskog sloja Dubrovnika u nestajanju. Njihova materijalna propast je potpuna i dovela ih je do siromaštva, a društveni ugled održavaju samo u krugu dvojice živih leševa, starih gospara, Luca i Saba. Cela radnja se odvija na jednom mestu, propaloj kući Benešovih, a osnova drame je psihološka rastrzanost junaka.

Sadržaj

uredi
Libreto na sr.wikibooks.org[mrtva veza]

Radnja opere počinje u suton jednog ranog prolećnog dana, dok se u daljini čuje "jeka zvona što pozdravljaju Gospu". Gospa Mara je zamišljena i brine se o novcima koje joj duguje trgovac Vasa, ali ona se neće ponižavati da traži od njega taj dug. Sve je propalo što su posedovali, a kuća koju imaju na Cavtatu je prazna. Ipak, ona ne želi da je proda kapetanu Luju, jer bi mogao reći "zvala me je na sijelo, da joj platim kafu". Ulazi Kata, služavka kod Mare i ukoreva gospa Mare što drži prozore otvorene, jer brine za njeno već narušeno zdravlje. Dolaze i kćeri sa večernje službe. Noć je pala. Pavle prekoreva majku da "njene ruke ne predu više zlato, ne zamataju više svilu ... za dinar trudiš majko!". Mara je potresena što joj je istina sasuta u lice, ali ostaje čvrsta i dostojanstvena: "Otkad se vlastela nemadu ponosit' svojom mizerijom? Ako je Dubrovnik u sužanjstvu, budimo i mi u tuzi.". Made i Ore se zabavljaju pričom o njihovom pretku kojeg je primio car Karlo V. Pavle je besna na sestre što se zanose takvim stvarima kada im kuća propada. One su šokirane i odlaze. Dolazi trgovac Vasa da vrati dug, a Mara veruje da je to odgovor na njene molitve, ne znajući da ga je u stvari Kata zvala. Ipak, pred Vasom se ponaša nehajno u vezi novaca i kaže da "nije bilo zaisto preše" [nije nužno]. No, kad Vasa ode, grčevito uhvati kesu sa novcima i ode. Kata je tužno otprati pogledom uz reči "Ko je gospar, je gospar!". U kuću dolazi kapetan Lujo, u koga je pavle zaljubljena, i moli je da se uda za njega. Ali, ona zna da bi u tom slučaju to psihički uništilo njenu majku, jer je Lujo običan pučanin, sin kmeta. Lujo je preklinje, ali ona kaže: "Tko izvuče samo jednu ploču iz ovijeh raspucanijeh mira [zidina], propada nam dvor, umire nam gospodstvo!" i upita ga: "Bi li ti, kapetane, napustio brod koji se topi?". Ulaze i njena majka i sestre i pozdravljaju se sa Lujom, koji mora ići na brod i iz Dubrovnika. Dolaze i stari gospari, Luco i Sabo, koji zajedno sa Benešinima spominju stara vremena i balove kojih je nekada bilou Dubrovniku. Lujo i Pavle ostaju sami i ona skoro odlučuje da pođe sa njim, ali ipak ostaje. Očajna, znajući da ako još jednom vidi Luja, da ga neće moći odbiti, pomišlja i na samoubistvo. Ona govori majci o ljubavi koju oseća prema Luji, ali Mara je samo ukoreva: "Što si mislila da ću reći? Pođi s njime?". Pavle tada u krajnjem očajanju pred majkom odseca kosu i odlučuje da kao i tetka njenog oca, Marija Orsola Bobali, ode u manastir i "načini se dumna" [časna sestra] jer "moram umrijeti svijetu, kad već ne mogu životu". Mara ostaje sama, shrvana gubitkom deteta zbog rigidnih pravila vlasteoskog života u propadanju.

Muzički primeri

uredi

  Monolog gospa Mare   Gospa Mare i Kata

Preporučena literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi
  • Tekstualni predložak
Ivo Vojnović: Dubrovačka Trilogija (Srpska književna zadruga, 1927.) — kompletno delo
  • Libreto
Libreto na sr.wikibooks.org[mrtva veza]