Suhoj Su-26, (rus. Сухой Су-26) je jednomotorni, jednosedi laki ruski niskokrilni avion za akrobatsko letenje razvijen prvom polovinom 1980—ih godina.[1]

Suhoj Su-26

Suhoj Su-26
Suhoj Su-26

Opšti podaci
Namena akrobatski avion
Posada 1
Poreklo  Rusija
Proizvođač Suhoj
Probni let 30. juni 1984.
Uveden u upotrebu 1985.
Status operativan
Prvi operater  Rusija
Broj primeraka 153 (do početka 2003)
Dimenzije
Dužina 6,83 m
Visina 2,40 m
Raspon krila 7,80 m
Površina krila 11,83 m²
Masa
Prazan 736 kg
Normalna poletna 878 kg
Maksimalna 962 kg
Pogon
Motori klipni sa vazdušnim hlađenjem
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor Веденејев М-14П
Snaga KEM-a 270 kW
Snaga KEM-a u ks 360 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 450 km/h
Ekonomska brzina 310 km/h
Dolet 895 km
Plafon leta 4.000 m
Brzina penjanja 1.080 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
 
Suhoj Su-26 na aerodromu Duksford.

Avion Suhoj Su-26 je projektovan i napravljen u fabrici Suhoj i namena mu je obuka i trenaža u akrobatskom letenju kao i za državna i međunarodna takmičenja u akrobatskom letenju. Projekt je počeo da se radi 1983, a završen je 30. juna 1984. kad je obavljen prvi probni let. Glavni projektant je bio V. P. Kondratijev. Avion je prvi put prikazan svetskoj javnosti na Svetskom prvenstvu u akrobatskom letenju održanom u Mađarskoj avgusta meseca 1984. godine. Na osnovu ovog modela aviona razvijeni su kasnije modeli Su-29 i Su-31.

Tehnički opis uredi

Suhoj Su-26 je laki avion za akrobatsko letenje pilota. To je avion mešovite konstrukcije niskokrilni jednokrilac sa jednim klipnim vazduhom hlađenim radijalnim motorom sa 9 cilindara, fiksnim stajnim trapom konvencionalnog tipa. Opremljen je motorom od 270 kW proizvođača Vedenejev M-14P, i trokrakom elisom od kompozitnog materijala (Hoffman) promenljivog koraka sa reduktorom. Avion je robusne konstrukcije napravljen od lakih kompozitnih materijala, plastike i staklenih vlakana, uglljeničnih vlakana, nerđajučeg čelika visoke elastičnosti, titanijuma i aluminijumskih legura. Učešće kompozitnih materijala u ukupnoj masi aviona iznosi preko 50%. Njegova robusna konstrukcija toleriše G opterećenja u granicama od +12 do -10 a to je granica koju mogu da podnesu samo retki akrobatski piloti. Krila aviona su trapezastog oblika sa ravnom napadnom ivicom i ravnim završetkom. Pilot je smešten u zatvorenom kokpitu koji je smešten iza krila. Unutrašnjost kabine aviona je ergonomski prilagođena pilotu, sa udobnim sedištem, nagnutim pod uglom od 35° i pojasom za vezivanje. Dizajn kabine omogućava pilotu da precizno kontroliše položaj aviona u prostoru. Avion je opremljen sedištem za katapultiranje u slučaju vanredne opasnosti.[2][3]

Varijante uredi

  • Su-26 - prvi prototip aviona Su-26 sa motorom Vedenejev M-14P snage 270kW i dvokrakom elisom,
  • Su-26M - unapređena verzija aviona Su-26 sa trokrakom elisom Hofman, poboljšanom aerodinamikom i smnjenom težinomod 30 kg,
  • Su-26MKH - verzija aviona Su-26 sa povećanim doletom, opremljen dodatnim rezervoarima u krilu aviona, 11 ovih aviona je isporućeno kupcima u SAD i Švajcarskoj,
  • Su-26M2 - napravljeno je 13 ovih aviona sa dodatnim rezervoarima i dimnim uređajem, avioni su isporučeni kupcima u Rusiji, Australiji, SAD i drugim zemljama,
  • Su-26M3 - verzija aviona Su-26M sa motorom М-9Ф snage 320kW, avioni su isporučeni Argentini.

Operativno korišćenje uredi

Posadu aviona Suhoj Su-26 sačinjava 1 član tj. pilot. Već 1986. godine ovaj avion osvaja nagrade na svetskim šampionatima u akrobatskom letenju, a modifikacija ovog aviona Su-26M3 sa motorom M-9F snage 320 kW. Dominira svetskim šampionatima 2003. i 2005. godine kao i evropskim šampionatom 2004. godine. Od ukupno 153 primeraka ovih aviona koji su proizvedeni do 2003. godine 128 je isporučeno stranim kupcima. Od prvog pojavljivanja u svetu 1986. pa do 1996. godine, ovaj avion je osvojio preko 150 medalja o kojih 90 zlatnih.[4] Avion Suhoj Su-26 se koristi već 25 godina odupirući se svim konkurentima, učestvujući na gotovo svim svetskim akrobatskim takmičenjima, što nesumnjivo potvrđuje kvalitet ovog aviona[5]

Zemlje koje koriste ovaj avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „OAO „Kompaniя „Suhoй" - Samoletы - Graždanskaя aviaciя - Su-26, 29, 31”. www.sukhoi.org. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  2. ^ [http://www.airwar.ru/enc/other/su-26.html[mrtva veza]
  3. ^ [mrtva veza]]
  4. ^ „Su-26, Su-26M, Su-26M2, Su-26MKh by Sukhoj OKB”. www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  5. ^ „Sukhoi Su-26, Red Bull Air Race aircaft techinical information”. www.air-races.com. Arhivirano iz originala 16. 09. 2011. g. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi