Ričard Timoti Hant (engl. Richard Timothy Hunt, Neston, 19. februar 1943. godine), britanski biohemičar i fiziolog, dobitnik je Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu zajedno sa Polom Nersom i Lilandom Harvelom 2001. godine.[1] Nagrada je dodeljena za njihovo otkriće proteinskih molekula koji kontrolišu deobu ćelija.[2]

Tim Hant
Lični podaci
Datum rođenja(1943-02-19)19. februar 1943.
Mesto rođenjaNeston, Engleska
Naučni rad
Poljebiohemija, fiziologija
InstitucijaKler koledž, Kembridž, Engleska
Medicinski koledž Albert Ajnštajn, Njujork, SAD
Institut za istraživanje raka, London, Engleska
Poznat pociklini, ciklinski mehanizam, ćelijska deoba
NagradeNobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 2001.

Biografija uredi

Hant je rođen 19. februara 1943. godine u Nestonu (grofovija Češir u severozapadnoj Engleskoj), kao sin Ričarda Vilijema Hanta i Kit Rouland. Njegov otac je bio predavač paleografije u Liverpulu a kada je dobio posao u Bodlejansko bibliotecije 1945. godine, porodica se preselila u Oksford. Sa osam godina Hant je primljen u Zmajevu školu u Oksfordu, gde je prvi put razvio interesovanje za biologiju zahvaljujući njegovom učitelju nemačkog Gerdu Somerhofu. Sa četrnaest godina prešao je u Magdalen koledž (školu koja sada dodeljuje nagrade koje nose njegovo ime), gde postaje još više zainteresovan za nauku, posebno za predmete kao što su hemija i zoologija. Na Kler koledž u Kembridžu primljen je 1961. godine, gde je studirao prirodne nauke. Diplomirao je 1964. godine i odmah počeo da radi na univerzitetskom odseku za biohemiju kod profesora Ašera Kornera, gde sarađuje sa naučnicima kao što su Lui Rajkart i Toni Hanter. Od 1965. godine počinje njegovo interesovanje za sintezu hemoglobina, a 1966. godine (od jula do oktobra) radi u laboratoriji na Medicinskom koledžu Albert Ajnštajn u Njujorku kod hematologa i genetičara Irvinga Londona. Fokus njegovih istraživanja i doktorata bio je sinteza hemoglobina u nezrelim crvenim krvnim zrncima kod zeca. Njegov rad na doktoratu nadgledao je profesor Ašer Korner a doktorsku tezu je odbranio 1968. godine.[1][3]

Karijera uredi

Nakon doktorata nastavlja rad u Njujorku u laboratoriji kod Irvinga Londona. Posle povratka u Kembridž ponovo počinje da radi sa Tonijem Hanterom i Ričardom Džeksonom, koji su otkrili RNK lanac odgovoran za pokretanje sinteze hemoglobina. Posle 3-4 godine tim sa kojim je radio otkrio je još dva druga jedinjenja koja deluju kao inhibitori.[1] Hant je redovno provodio leta radeći u Laboratoriji za biologiju mora u Vuds Holu u Masačusetsu, koja je bila popularna među naučnicima zbog svojih naprednih letnjih kurseva, a posebno među onima koji su zainteresovani za proučavanje mitoze. Među grebenima i ribarskim dokovima nalazili su se školjke i morski ježevi, a upravo su ovi beskičmenjaci bili posebno korisni za proučavanje sinteze proteina u embriogenezi, jer su embrioni jednostavno generisani primenom filtriranja morske vode, pri čemu je transparentnost ćelija embriona bila pogodna za mikroskopsko proučavanje.[4] Koristeći jaja morskog ježa kao svoj model organizma u Vuds Holu, otkrio je ciklin 1982. godine.[5] Kako je Hant bio strastveni biciklista, tako je i izabrao ime proteinu ciklin na osnovu svog posmatranja cikličnih promena u njegovim nivoima. Ciklini su proteini koji igraju ključnu ulogu u regulisanju ciklusa ćelijske deobe. Hant je otkrio da ciklini počinju da se sintetišu nakon što su jajne ćelije oplođene i da se nivoi povećavaju tokom interfaze, sve dok njihov nivo usred mitoze, ne padne veoma brzo pri svakoj deobi ćelije. Takođe je otkrio da su ciklini prisutni u ćelijama kičmenjaka, gde takođe regulišu ćelijski ciklus. On i drugi naučnici su kasnije pokazali da ciklini vezuju i aktiviraju familiju protein kinaza, koja se sada naziva ciklin-zavisna kinaza, od kojih je jedan identifikovan kao ključni regulator ćelijskog ciklusa. Ciklinski mehanizam deobe ćelija je fundamentalan za sve žive organizme (isključujući bakterije) i stoga proučavanje procesa u jednostavnim organizmima pomaže da se rasvetli rast tumora kod ljudi. Njegov rad se fokusira na razumevanju šta čini ćelije kancerogenim te počinje da radi u Institut za istraživanje raka u Londonu od 1990. godine.

Počasti i nagrade uredi

Hant je izabran za člana Evropske organizacije za molekularnu biologiju (engl. European Molecular Biology Organization). 1978. godine.[6] Izabran je i za člana Kraljevskog društva (engl. The Royal Society of London for Improving Natural Knowledge), 1991. godine.[7] Član je Britanske akademije medicinskih nauka (engl. Academy of Medical Sciences, United Kingdom) od 1998. godine. Izabran je i za stranog saradnika Nacionalne akademije nauka SAD (engl. US National Academy of Sciences) 1999. godine.[8] Dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu zajedno sa Polom Nersom i Lilandom Harvelom za njihova otkrića u vezi sa sa regulacijom ćelijskog ciklusa pomoću ciklina i ciklin zavisnih kinaza, 2001. godine.[1] Počasni je član Kraljevskog društva Edinburga (engl. Royal Society of Edinburgh) od 2003.[9] godine. Nagrađen je Kraljevskom medaljom Kraljevskog društva za: otkrivanje ključnog aspekta kontrole ćelijskog ciklusa, proteinskog ciklina koji je komponenta ciklin zavisnih kinaza, pokazujući njegovu sposobnost da shvati značaj rezultata izvan njegove neposredne sfere interesovanja 2006. godine.[10] Hant je dobio titulu viteza za zasluge u nauci na proslavi kraljičinog rođendana 2006. godine.[11]

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Tim Hunt, biography”. The Nobel Prize. Pristupljeno 26. 10. 2023. 
  2. ^ „Tim Hunt”. University of Cambridge, Department of Biochemistry. Pristupljeno 26. 10. 2023. 
  3. ^ „Tim Hunt, British scientist”. Britanika. Pristupljeno 26. 10. 2023. 
  4. ^ Jackson, Peter (2008). „The Hunt for Cyclin”. Cell. Volume 134, Issue 2: 199—202. Pristupljeno 26. 10. 2023. 
  5. ^ „Tim Hunt And His Discovery Of Cyclin”. History of the Marine Biological Laboratory. Pristupljeno 26. 10. 2023. 
  6. ^ „EMBO Member, Tim Hunt”. The European Molecular Biology Organization (EMBO). 1978. Pristupljeno 7. 11. 2023. 
  7. ^ „Tim Hunt, Biography”. The Royal Society, Fellows Directory. 1991. Pristupljeno 7. 11. 2023. 
  8. ^ „National Academy of Sciences, Member Directory, Tim Hunt”. The National Academy of Sciences. 1999. Pristupljeno 7. 11. 2023. 
  9. ^ „RSE Fellows as at 15/03/2016, Page 25 of 58” (PDF). Internet Archive, Wayback Machine. 15. 3. 2016. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 03. 2016. g. Pristupljeno 7. 11. 2023. 
  10. ^ „Award winners : Royal Medal”. The Royal Society, Royal Medals. 2006. Pristupljeno 28. 10. 2023. 
  11. ^ „Birthday Honours List — United Kingdom”. The London Gazette, The Supplement: 58014, Page:1. 17. 06. 2006. Pristupljeno 27. 10. 2023. 

Spoljašnje veze uredi