Todor Kadić

црногорски народни јунак из племена Бјелопавлићи

Todor Aleksin Kadić (183013. oktobar 1860) od Kadića iz Boana, iz Bjelopavlića, u osveti ubio je knjaza Danila 1860. godine u Kotoru.

Todor Kadić
Datum rođenja1830
Datum smrti1860.

Atentat na knjaza Danila uredi

Na Trojčin dan 1854. godine pod Ostrogom knjaz Danilo i njegovi perjanici silovali su četrdesetak bjelopavlićkih djevojaka i žena. Među njima je bila i sestra Todora Kadića, koju je lično oteo knjaz Danilo, a ona je već bila udata za popa Punišu Pavićevića. Kada su doznali šta se desilo, Bjelopavlići su riješili da se osvete i ubiju knjaza i perjanike. Ipak knjaz je uspio da pobjegne zahvaljujući Blažu Radoviću, perjaniku iz Martinića, koji mu je na vrijeme javio.


-piše Tomo Oraovac


-Duka Londrović, feljton o Novici Cerović.

Kada se oženio Darinkom Kvekić, Danicu je preudao za šuraka vojvode Mirka, mlađeg brata Mirkove žene Stane.


- Budo Simonović


- Petar Šobajić

Dana 12. avgusta 1860. godine u Kotoru, Todor Kadić je u osveti ubio Knjaza Danila.


- Zabilješka kotorskog suda na suđenju Todoru Kadiću.

Odmazda nad Kadićima uredi

 
Faksimil „sentencije” Senata crnogorskog - naredba da se istraže svi Kadići i oni koji su im rod ili ih pomažu.

Nakon Kotorskog atentata, naređena je istraga Kadića i onih koji su im rod ili ih pomažu[1][2][3].

Prema najmanjim brojkama, iste noći kada je ubijen knjaz u Boanu je pobijeno dvadeset i troje Kadića. Kod drugih autora, taj broj dostiže devedeset troje stradalih samo u prvom danu u Boanu Kadića. Sreća u nesreći bila je da su većina Kadića u vreme prvog naleta bili u katunima, gde su izdizali sa stokom, jer je bilo letnje vreme. Zbog straha od odmazde su se raseljavali, tj. nisu se vraćali na Boan, osim u izuzetnim prilikama, krišom i na kratko.

Deo se preselio u susedne Vasojeviće i Drobnjake koji su takođe bili deo tadašnje Crne Gore. Pošto su i na ovim teritorijama bili u domašaju Petrovića, da bi se spasili od progona menjali su prezimena. U Beranama u Kljajić, Radnić, Šćekić; u Šavniku(selo Boan) u Pešić. Od Pešića kasnije i u Palibrk. Iako su promenili prezimena, sačuvali su slavu Svetu Petku.

Deo je prešao na teritorije koje su bile pod turskom vlašću: Spuž, Nikšić, Bijelo Polje, Lešak, Sredačku Župu, Vraka, Tetovo, Bosna. U ovim mestima su zadržali i prezime Kadić, jer nisu bili u domašaju Petrovića (u Vraki kasnije i kao Kadije).

U Bijelom Polju i Bosni su prešli na Islam.

Ima ih i koji su promenili prezime u Kandić, Kadović, Minić, Pavlović, Filimonović…[4]

Kadići iz Boana i njihovi potomci se tradicionalno već dvadeset godina okupljaju na Boanu Kadića za Vaskrs.

Lazar Tomanović o atentatu uredi

Iako Lazar Tomanović, kao ni mnogi drugi, nigde ne spominje silovanje na Ostrogu (spominje samo da je Kadić emigrirao u Carigrad zbog neke ženske afere)[5], on atentat tumači da je organizovan od Austrije,[6] da zaplaši budućeg vladara Crne Gore, da joj bude poslušan. Pavle Rovinski je za Uskrs bio u Lepetanima kod Tomanovića i od naroda je doznao priču o Kadiću. On je iz Carigrada došao u Boku. Iskrcan je na Luštici na mestu gde mnogima ne bi bio vidljiv. Kada je u Trst stigla vest da je knjaz ubijen, mornari su rekli da je to onaj kojeg su oni doveli, ali nisu smeli nikome kazati.[7] Kadić je od austrijskih vlasti osuđen i obešen na Šuranju (Kotor).[8] U putopisnom tekstu o Boki, kada je pisao o Kotoru, Tomanović piše da tu pade Danilo Petrović, žrtva paklene zavisti i osvete, i neprijateljskog zlata od srpske ruke. Zgazi pod noge ubojice Danilove, zavist, osvetu i zlato, a ispuni prsa iskrom Danilova duha. Navodi i stih: Pade Danilo dika roda...[9]

Boan Kadića na mapi uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi