Torijevci su bili članovi dve političke partije koje su postojale u Engleskoj, Velikoj Britaniji i kasnije u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Irske od 17. do početka 19. veka

Prvi torijevci pojavila u 1678. u Engleskoj, kada su se usprotivili vigovskoj Povelji o isključivanju kojim je trebalo da isključi iz nasledstva podržan izuzimanje Predlog zakona koji je odlučio da lišiti nasledstva pretpostavljenog naslednika Džejmsa, vojvode od Jorka (koji je na kraju ipak postao kralj Džejms II i VII).[1] Ova stranka je prestala da postoji kao organizovana politički entitet početkom 1760-ih, iako je taj termin nastavio da se koristi kao samodeklarisanje nekih političkih pisaca. Nekoliko decenija kasnije, nova Torijevska stranka će imati dominaciju u vladi između 1783. i 1830, sa Vilijamom Pitom Mlađim, a zatim Robertom Dženkinsonom, 2. grofom od Liverpula kao predsednicima vlade.

Grofa od Liverpula je nasledio kolega torijevac Artur Velsli, vojvoda od Velingtona, u čijem mandatu je izvršena katolička emancipacija, koji se dogodila pre svega zbog izbora Danijela O'Konela kao katoličkog poslanika iz Irske. Kada su vigovci kasnije povratili vlast, Akt o zastupanju naroda iz 1832. je uklonio trule opštine, od kojih su mnoge bile pod kontrolom torijevaca. Na sledećem opštim izborima, broj torijevskih poslanika je smanjen na 180 poslanika. Pod vođstvom Roberta Pila, objavljen je Tamvortski manifest, kojim je počela da se transformacija torijevaca u Konzervativnu stranku. Međutim, Pil je izgubio mnoge svojih odbijanjem Zakona o kukuruzu, što je izazvalo raspadanje stranke. Jedna frakcija, predvođena grofom od Darbija i Bendžaminom Dizraelijem, je opstala i postala današnja Konzervativna stranka, čiji članovi se ponekad još uvek nazivaju torijevcima.[2]

Reference uredi

  1. ^ Lyon 2003, str. 278.
  2. ^ Lyon 2003, str. 242.

Literatura uredi