Trumai
Trumai su jedan od starosedelačkih naroda Brazila, koji naseljava „Starosedelački park Šingu” u brazilskoj državi Mato Groso.[2] Pre više od dva veka bili su mnogo brojniji nego danas, ali im je u 19. i 20. veku broj drastično smanjen, pa ih je do 1953. preostalo samo 25. U narednim godinama trumajsko stanovništvo se značajno uvećalo i do 2014. dostiglo je broj od 258.[1]
Ukupna populacija | |
---|---|
258 (2014)[1] | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
Brazil (Mato Groso) | |
Jezici | |
trumajski[2] |
Istorija uredi
Trumai su jedan od poslednjih naroda koji je naselio gornji tok reke Šingu, a naselili su ga tek u 19. veku.[1] Došli su iz oblasti koja se nalazi između reka Šingu i Aragvaja, a ovu seobu izazvao je napad neimenovanog neprijateljskog naroda.[3] Dugo su naseljavali 4 sela na teritoriji Starosedelačkog parka Šingu, to su Tera Preta, Boa Ešperansa, Štajnen i Tera Nova. Sva četiri sela su se nalazila na pola puta između postaja Leonardo Vilas-Boas i Diauarum, u kojima takođe živi nekoliko porodica. Danas žive u tri sela Boa Ešperansa, Štajnen i Tres Lagoas.
Trumai su jedan od naroda koji je uključen u standardni kros-kulturni uzorak.
Smatra se da su oni doneli ritual javari („hopep” na trumajskom jeziku), koji je, zajedno sa ritualom kvarup, jedan od najznačajnijih festivala u kulturnom kompleksu gornjeg Šingua.[4]
Populacija uredi
Pre više od dva veka bili su veoma brojni, a do sredine 20. veka im je zbog sukoba sa Brazilcima (portugalskog porekla), drugim starosedeocima i zbog širenja zaraznih bolesti na koje nisu imali prirodni imunitet broj smanjen na samo 25 osoba 1953. Od te godine do 2014. trumajsko stanovništvo se značajno uvećalo i dostiglo je broj od 258.[1]
Godina | Brojno stanje stanovništva |
---|---|
1938. | 43 |
1953. | 25 |
1966. | 26 |
1995. | 78 |
2002. | 120 |
2006. | 147 |
2014. | 258 |
Kultura uredi
Trumai se pretežno bave zemljoradnjom, a uglavnom uzgajaju manioku, paprike i pasulj.[2]
Jezik uredi
Trumajski jezik nije blisko srodan ni jednom drugom jeziku, te se smatra jezičkim izolatom.[2] Ozbiljno je ugrožen, jer ga većina trumajske dece neupotrebljava kao maternji jezik, već govore portugalskim ili jezicima drugih starosedelaca avetskim i sujskim.
Reference uredi
- ^ a b v g „Trumai”. Povos Indígenas no Brasil - pib.socioambiental.org. Pristupljeno 11. 7. 2019.
- ^ a b v g „Trumai”. Ethnologue. Pristupljeno 11. 7. 2019.
- ^ Socioambiental history page
- ^ Almanaque Socioambiental Parque Indígena do Xingu 50 anos (PDF) (na jeziku: Portuguese). São Paulo: Instituto Socioambiental. 2011. ISBN 978-85-85994-84-6. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 07. 2020. g. Pristupljeno 11. 07. 2019.
Literatura uredi
- Guirardello-Damian R.; Trumai K.; Trumai T. (2017). „Trumai”. Ur.: Stenzel K. & Franchetto B. On this and other worlds: Voices from Amazonia (pdf). Berlin: Language Science Press. str. 163—185. ISBN 978-3-96110-018-7. doi:10.5281/zenodo.1008781 .