Ulica Rambla (Barselona)

Rambla (šp. La Rambla, poznata i kao Las Ramblas, ili na kat. Les Rambles) je najpozantija ulica u Barseloni. Duga tačno 1,2 km. Prostire se od centralnog gradskog Trga Katalonija (Plaça de Catalunya) do Spomenika Kristiforu Kolumbu (Mirador de Colón) i luke Port Vel (Port Vell).[1]

Ulica Rambla
La Rambla
Nazvana poArapskoj reči za suvo rečno korito
LokacijaBarselona
Četvrtgranica Gotičke četvrti i Ravale
Koordinate41° 22′ 53″ N 2° 10′ 23″ E / 41.38139° S; 2.17306° I / 41.38139; 2.17306
Zapad krajTrg Katalonija
DoSpomenik Kristiforu Kolumbu
Konstrukcija
Inauguracija1922 . (1922)
Drugo
Poznata poNajpoznatija ulica u Barseloni

Ona je granica između dve dela Barselone, Gotičke četvrti (Barri Gòtic) i Ravala (El Raval).

Centralni deo Ramble zauzima široka pešačka zona, oivičena drvoredom platana. Iako je saobraćaj dozvoljen, dve uske ulice sa obe strane, ne prekidaju šetalište. Kao jedno od turističkih atrakcija Barselone, Rambla je uvek prepuna ljudi. Tu su i brojni kafići, restorani, cvećare, ulični zabavljači, prodavci suvenira.

Španski pesnik Federiko Garsija Lorka je rekao za Ramblu: „To je jedina ulica na svetu za koju bih voleo da nema kraja." [1]

Istorija

uredi

U ranom srednjem veku na mestu današnje Ramble bio je jarak s potokom koji je pratio zidine grada (Gotička četvrt). Rambla je i dobila ime po arapskoj reči za suvo rečno korito.[2] Širenjem grada tokom 15. veka, potok i kanalizacija su izmešteni i pokriveni i Rambla je postala važna ulica ali i mesto okupljanja.[3] Tokom vremena duž ulice su izgrađeni brojni manstiri i crkve.

Tek u 18. veku ulica dobija definisaniji izgled. Godine 1775. deo gradskih zidina je srušen, a centralni deo ulice je izgrađen kao šetalište.[4] Izgrađene su i mnoge veličanstvene zgrade koje su i danas simbol Barselone, Palata Vireina (1778) i Palata Moja (1784).

Od 1835. godine izgled Ramble se menja. U toku je građanski rat i u sukobima sa crkvom srušeni su brojni manastiri. Na oslobođenom prostoru sagrađeni su pijaca Bokerija, Liseo i Kraljevski trg. Platani su posađeni 1859. godine, a sledeće godine postavljena je i fontana Kanaletes. Za Svetsku izložbu 1888. godine, održanu u Barseloni, izgrađen je i Spomenik Kolumbu. Antonio Gaudi je dizajnirao lampe za Kraljevski trg i izgradio Palatu Guelj 1890. godine. [5]

Delovi Ramble

uredi
 
Rambla cveća
 
Kuća suncobrana
 
Mozaik Žuana Miroa

Nezvanično, Rambla je podeljena na pet delova, pet Rabmli (Las Ramblas), koje se nadovezuju jedna na drugu: Rambla Kanaletas, Rambla studija, Rambla Svetog Žosepa, Rambla Kapucina, Rambla Svete Monike. Drveno šetalište u Port Velu zovu i Morska Rambla.[6]

Rambla Kanaletes

uredi

Rambla Kanaletes (La Rambla de Canaletes), prva od Rambli, počinje od Trga Katalonije. Dobila je ime po Fontani Kanaletes (Font de Canaletes). Fontana je nastala u 19. veku i lokalana legeda kaže da ko pije vodu iz ove fontane, vratiće se u Barselonu. Fontana je i tradicionalno mesto okupljanja navijača FK Barselona kada proslavljaju pobedu.[7]

Rambla Studija

uredi

Rambla Studija (La Rambla dels Estudis), druga Rambla, dobila je ime po univerzitetu iz 16. veka, iako zgrada ne postoji od 1843. godine. Među značajnim građevina je Pozorište Poliorama iz 1910. godine.[6] Ovaj deo Ramble je poznat i kao Rambla ptica jer je ovde nalazila i nakadašnja pijaca ptica.[8]

Rambla Svetog Žosepa

uredi

Rambla Svetog Žosepa (La Rambla de Sant Josep), nazvana je po manastiru koji je srušen oko 1900. godine, i na čijem mestu je danas čuvena pijaca Bokerija. Ovaj deo ulice zovu i Rambla cveća zbog mnogobrojnih tezgi na kojima se prodaje cveće.[6] Ovde je i čuveni mozaik Žuana Mira Pla de l'Os.

Rambla Kapucina

uredi

Rambla Kapucina (La Rambla dels Caputxins), takođe je dobila ime po manastiru koji je srušen. Najinteresantnija zgrada je Liceo (Gran Teatre del Liceu), zgrada opere u Barseloni. Dalje niz Ramblu je i ulaz za jedan od najlepših trgova u Barseloni, Kraljevski trg (Plaça Reial).[6] Posebnu pažnju privlači Kuća Bruna Kvadrosa sa orijentalnim ukrasima i statuom kineskog zmaja na uglu, nekadašnja prodavnica suncobrana, pa je zbog toga zovu i Kuća suncobrana.[9]

Rambla Svete Monike

uredi

Rambla Svete Monike (La Rambla de Santa Mònica) je poslednji deo Ramble do Spomenika Kolumbu. Takođe je dobio ime po manastiru, koji je danas pretvoren u Kulturni centar Santa Monika koji uglavnom prikazuje moderne multimedijalne instalacije.[7]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b „Barselona-La Rambla najpoznatija ulica za turiste”. opusteno.rs. Pristupljeno 19. 3. 2019. [mrtva veza]
  2. ^ „History of Les Ramblas”. iberianature.com. Pristupljeno 27. 3. 2019. 
  3. ^ „The History Of La Rambla Of Barcelona In 1 Minute”. theculturetrip.com. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  4. ^ „A guide to La Rambla, Barcelona”. insightguides.com. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  5. ^ „What are Las Ramblas in Barcelona?”. laramblabarcelona.com. Pristupljeno 28. 3. 2019. [mrtva veza]
  6. ^ a b v g „Rambla”. aviewoncities.com. Arhivirano iz originala 10. 03. 2019. g. Pristupljeno 19. 3. 2019. 
  7. ^ a b „La Rambla”. lonelyplanet.com. Pristupljeno 19. 3. 2019. 
  8. ^ „La Rambla”. introducingbarcelona.com. Pristupljeno 19. 3. 2019. 
  9. ^ „Casa Bruno Cuadros”. barcelonaturisme.com. Pristupljeno 27. 3. 2019. 

Spoljašnje veze

uredi