Ulica carice Milice (Beograd)
Ulica
CARICE MILICE | |
---|---|
Opština | Stari grad |
Početak | Zeleni venac |
Kraj | Obilićev venac |
Dužina | 234 m |
Širina | 15 m |
Stvorena | 1872-73 |
Nazvana | 1896 |
|
Ulica carice Milice prostire se od Zelenog venca, preko ulica Maršala Birjuzova i Topličinog venca, do Parka vojvode Vuka, i kraja ulice Obilićev venac.
Ime ulice uredi
Ulica carice Milice nosi ime ćerke kneza Vratka koja je bila udata za kneza Lazara.
Istorija uredi
Pre 1896. godine ovu ulicu su činila dva dela:
- deo Takovske ulice, koji je postojao od 1873. godine, i
- dela Pocerske, koji je tako nazivan od 1872. godine do 1896,
kada je nastala jedinstvena ulica koju i danas zovemo Ulica carice Milice.
Ovako nastala ulica dobila je 1896. godine nov naziv u čast srpske vladarke iz perioda Kosovskog boja, carice Milice.
Ćerka kneza Vratka, kneginja Milica, nakon Kosovske bitke i Lazareve pogibije, vladala je Srbijom u ime svog maloletnog sina Stefana sve do 1393. godine i Stefanovog punoletstva. Tokom svoje vladavine carica je sporazumom sa sultanom Bajazitom zemlji obezbedila potreban mir. A nakon svoje vladavine Milica se zamonašila i kao monahinja Jevgenija starala se o crkvama i manastirima i rešavala manastirska pitanja i sporove. Takođe je i pregovarala sa Dubrovčanima, te nastavila da učestvuje u radu državnih sabora i miri svoje zavađene sinove Stefana i Vuka.
Zajedno sa monahinjom Jefimijom, udovicom srpskog despota Jovana Uglješe, Milica je prenela mošti svete Petke iz Trnova u Srbiju.
Za života Milica je sebi sagradila zadužbinu, manastir Ljubostinju, u kome je sahranjena 11.11.1405. godine. [1]
Susedne ulice uredi
- Pop Lukina ulica
Značajni objekti uredi
Agencija za borbu protiv korupcije, Carice Milice 1
Javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije“, Carice Milice 2
Poslastičarnica Balkan baklava, Carice Milice 15
Restoran Varoš Kapija, Carice Milice 12
Restoran Venčac, Carice Milice 16[2]
Galerija uredi
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Ulice i trgovi Beograda, knj. 2, N-Š. Beograd: Biblioteka grada Beograda. 2004. str. 805—806.
- ^ „Plan plus”. Pristupljeno 01. 12. 2021. <nowiki>