Ustavni reformski akt 2005.
Ustavni reformski akt 2005. (engl. The Constitutional Reform Act 2005) jeste zakon koji je usvojio Parlament Ujedinjenog Kraljevstva kojim je izvršena temeljna reforma sudstva Engleske i Velsa i ukidanje sudske vlasti Doma lordova.
Istorijat uredi
Vijekovima je Dom lordova, pored svoje zakonodavne vlasti, vršio i sudsku vlast. Imao je ulogu vrhovnog suda za Ujedinjeno Kraljevstvo, a njegove sudije su bili doživotni perovi i nazivali su se pravni lordovi (engl. Law Lords). Na čelu Doma lordova, i kao zakonodavnog i kao sudskog doma, nalazio se lord kancelar koji je ujedno bio i činilac izvršne vlasti tj. član Kabineta.
Činjenica da je lord kancelar bio istovremeno najviši sudija Engleske i Velsa, svojevrsni ministar pravde Ujedinjenog Kraljevstva i predsjedavajući Doma lordova bila je u suprotnosti sa načelom podjele vlasti. Laburistička vlada Tonija Blera je odlučila da dotad specifičnu funkciju lorda kancelara pretvori u uobičajenu ministarsku funkciju. Vlada se odlučila i za stvaranje zasebnog Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva koji bi preuzeo funkciju pravnih lordova, kao i za stvaranje funkcije lorda spikera koji bi postao novi predsjedavajući Doma lordova.
Prvi zakonski predlog, od 24. februara 2004, predviđao je sljedeće: potpuno ukidanje funkcije lorda kancelara, formiranje Vrhovnog suda, premještanje pravnih lordova u Vrhovni sud, prenos sudske vlasti Doma lordova na Vrhovni sud, prenos ovlašćenja Sudskog komiteta Državnog savjeta na Vrhovni sud, prenos sudskih ovlašćenja lorda kancelara na lorda glavnog sudiju i stvaranje funkcije lorda spikera i njegovo preuzimanje zakonodavnih ovlašćenja lorda kancelara.
Usvajanjem amandmana u Domu lordova samo su učinjene simbolične izmjene u odnosu na prvobitni predlog. Očuvana je funkcija lorda kancelara kao državnog sekretara za pravdu, ali bez nekadašnjih sudskih i zakonodavnih ovlašćenja. Po prvi put se mogao birati i iz reda Doma komuna. Ostao je i dalje čuvar Velikog pečata. Sve ostalo prvobitno predloženo je i konačno usvojeno u Domu lordova i Domu komuna, dana 21. marta 2005, a zakon je odobren kraljevskom sankcijom 24. marta.[1]
Ustavna reforma uredi
Ustavni reformski akt 2005. u osnovi se sastoji iz tri grupe odredbi koje se odnose na: novu funkciju lorda kancelara, formiranje Vrhovnog suda i novi postupak imenovanja sudija.
Zakonom je lord kancelar, dotadašnji značajan činilac zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, pretvoren samo u uobičajenu ministarsku funkciju. Postao je državni sekretar za pravdu. Pravosudna funkcija najvišeg sudije Engleske i Velsa je prešla na lorda glavnog sudiju (engl. Lord Chief Justice), a zakonodavna funkcija predsjedavanja Domom lordova na novu funkciju lorda spikera (engl. Lord Speaker).[2][3]
Zakonom je formiran Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva koji je preuzeo dotadašnju sudsku vlast Doma lordova i određene nadležnosti Sudskog komiteta Državnog savjeta. Prve sudije Vrhovnog suda su bili pravni lordovi. Buduće sudije imenuje monarh na predlog premijera, a po preporuci potkomisije (engl. selection commission) pri Komisiji za sudska imenovanja, i za njih nije propisano da istovremeno budu imenovani i za doživotne perove. Oni nose titule „sudije Vrhovnog suda“ (engl. Justices of the Supreme Court). Prvi predsjednik Vrhovnog suda je postao dotadašnji viši pravni lord.[4]
Zakonom je formirana Komisija za sudska imenovanja (engl. Judicial Appointments Commission) koja, preko lorda kancelara, predlaže monarhu kandidate za sudije. Neposredno je nadležna za predlaganje kandidata za sudije Visokog suda dok se predlaganje kandidata za više sudije[5] vrši putem potkomisija (engl. selection panels) koje saziva Komisija.[6][7]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ Department of Constitutional Affairs: Constitutional Reform Act 2005 - Legislative progress, Pristupljeno 19. 8. 2016.
- ^ Član 7. Ustavnog reformskog akta 2005.
- ^ Ustavni reformski akt 2005, Dodatak 6
- ^ Članovi 23, 24, 26. i 40. Ustavnog reformskog akta 2005.
- ^ Više sudije su: lord glavni sudija, Master of the Rolls, predsjednik Odjeljenja kraljevskog stola, predsjednik Porodičnog odjeljenja, kancelar Visokog suda i lordovi apelacione sudije.
- ^ Članovi 67, 70, 76, 79, 85. i 88. Ustavnog reformskog akta 2005.
- ^ Ustavni reformski akt 2005, Dodatak 12