Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Ustavni sud Bosne i Hercegovine kontroliše usklađenost entitetskih i državnih zakona i drugih pravnih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i usklađenost entitetskih ustava sa Ustavom BiH. Uspostavljen je radi podržavanja Ustava Bosne i Hercegovine, po ovim ustavnim odredbama radi se o pet vidova nadležnosti, što u krajnjem znači i diferencirane postupke, kao i specifične odluke zavisno od vrste nadležnosti i prirode sporova. Osnovni zadatak suda je da osigura usklađenost zakona donesenih na nivou Bosne i Hercegovine i na entitetskom nivou sa ustavom BiH koji je donesen u okviru Dejtonskog sporazuma 1995. godine. Sud je takođe zadužen da štiti slobodu i ljudska prava građana BiH zagarantovana ustavom. U novije vrijeme Ustavni sud BiH je počeo odlučivati i o pravnoj valjanosti presuda redovnih sudova, što je naišlo na kritike i neodobravanje pojedinih pravnih stručnjaka koji ističu da ovakvom praksom sud izlazi iz okvira svoje nadležnosti i preuzima na sebe na ovlaštenja nepostojećeg vrhovnog suda države.[1]
| Ustavni sud Bosne i Hercegovine | |
|---|---|
| Osnivanje | 1995. |
| Nadležnost | kontroliše usklađenost zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine |
| Sjedište | Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
| Trajanje mandata | do navršenih 70 godina života, uz određene izuzetke |
| Broj pozicija | 9 |
| Veb-sajt | http://www.ccbh.ba/ |
| Predsjednik suda | |
| Trenutni sudija | Mirsad Ćeman |
Istorija
urediGledano sa istorijskog stanovišta i problema tranzicije socijalističkih zemalja, Bosna i Hercegovina je jedan od rijetkih primjera koji se mogu naći u istoriji ustavnih sudova, budući da je bivša Jugoslavija jedina zemlja koja je još u socijalističkom režimu imala sistem ustavnih sudova. Prvi ustavni sud u bivšoj Jugoslaviji je osnovan još 1963. godine, i to je ujedno i polazna tačka istorije ustavnog sudstva u ovoj zemlji. U skladu sa federativnom strukturom, osim ustavnog suda na saveznom nivou, šest republika, pa čak i dvije autonomne pokrajine - Kosovo i Metohija i Vojvodina, su takođe imale svoje ustavne sudove prije disolucije bivše SFRJ.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je konstituisan prvi put 15. februara 1964. godine na osnovu Ustava iz 1963. godine, a zadržan je i kasnijim Ustavom iz 1974. godine. Ovaj Ustavni sud je u prvom redu imao nadležnost u apstraktnoj normativnoj kontroli, kao što je odlučivanje o saglasnosti (republičkih) zakona sa Ustavom i o ustavnosti i zakonitosti drugih propisa i opštih i samoupravnih akata, te rješenje sporova između Republike i drugih društveno-političkih zajednica, kao i sukoba nadležnosti između sudova i organa društveno-političkih zajednica. Zakonom o Ustavnom sudu su bila regulisana pitanja organizacije, nadležnosti i postupka pred ovim Ustavnim sudom.
Sastav
urediUstavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet sudija, od kojih četiri bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u pravilu dva Hrvata i dva Bošnjaka), dok dva bira Narodna skupština Republike Srpske (u pravilu dva Srbina). Preostale tri sudije imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sudije koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti susjednih zemalja.
Mandat
urediMandat sudija Ustavnog suda traje do navršenih 70 godina života, ukoliko prije toga ne podnesu ostavku ili ne budu razriješeni konsenzusom ostalih sudija. Sudija može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ako trajno izgubi sposobnost da obavlja funkciju, ili ako obavlja javne ili profesionalne dužnosti nespojive sa funkcijom sudije Ustavnog suda. Pravilima Suda sudijama je dat imunitet i tako omogućena nezavisnost u donošenju odluka. Dok obavljaju sudijsku funkciju sudije Ustavnog suda ne mogu biti članovi niti jedne političke stranke ili političke organizacije u Bosni i Hercegovini, niti biti na bilo kojoj drugoj funkciji koja može uticati na njihovu nepristranost. Takođe ne smiju biti dio zakonodavne, sudske ili izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini ili u entitetima. Jedini sudija koji je razriješen dužnosti konsenzusom ostalih sudija je Krstan Simić, koji je razriješen u maju 2010. godine zbog „nedoličnog ponašanja“ i „nesavjesnog rada“.[2]
Nadležnost
urediNadležnost Ustavnog suda regulisana je u članu VI(3) Ustava Bosne i Hercegovine.
- Ustavni sud ima isključivu nadležnost da odlučuje u sporovima koji po Ustavu Bosne i Hercegovine nastaju između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući samo na to:
- Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa nekom od susjednih država saglasna Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa Ustavom. Sporove po ovim pitanjima mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog zakonodavnog vijeća nekog entiteta.
- Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
- Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja mu uputi bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, a odnosi se na to da li je zakon na čijoj valjanosti počiva njegova odluka, saglasan sa Ustavom, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili djelokruga nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je od značaja za odluku tog suda.
Donošenje odluka
urediOdluke se u Ustavnom sudu donose većinom glasova svih sudija, i one su prema članu VI(4) Ustava BiH konačne i obavezujuće. Ustavni sud je jedini važniji organ Bosne i Hercegovine gdje ne postoji nikakav mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog ili entitetskog interesa, zbog toga je moguće da sudije iz dva konstitutivna naroda budu preglasana i da odluku donesu strane sudije i sudije iz jednog konstitutivnog naroda, što se desilo prilikom donošenja odluke o konstitutivnosti naroda.[3]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Granice nadležnosti Ustavnog suda BiH”. CIN. Arhivirano iz originala 14. 06. 2010. g. Pristupljeno 7. 9. 2010.
- ^ „Krstan Simić razriješen dužnosti”. Frontal. Pristupljeno 7. 9. 2010. (jezik: srpski)
- ^ „Slobodan Radulj: Politiku opasno uvlačiti u Ustavni sud”. Glas Srpske. Pristupljeno 7. 9. 2010.[mrtva veza] (jezik: srpski)