Farmakokinetičke interakcije
Farmakokinetičke interakcije su interakcije između istovremeno primenjenih lekova, koje se odigravaju na svim farmakokinetičkim parametrima (resorpcija, distribucija, metabolisanja i izlučivanje). Dva leka istovremeno primenjena mogu promeniti dejstvo jedan drugom (tako npr. lek „A“ menja koncentraciju leka „B“ koji stiže na mesto delovanja).[1][2]
Interakcija na nivou resorpcije uredi
Na nivou resorpcije interakcija lekova može biti:[3]
- Usporena resorpcija
Nastaje istovremenom primenom lekova koji inhibišu pražnjenje želuca (npr. atropin ili opijati). Takođe dodavanje adrenalina lokalnim anestetičkim sredstvima usporava njihovu resorpciju sa mesta ubrizgavanja, usled vazokonstrikcije krvnih sudova.
- Ubrzana resorpcija
Nastaje nakon primene nekih lekova, kao što su npr. metoklopramidi.
- Smanjena resorpcija
Smanjena resorpcija može biti posledica hemijskih reakcija, kao što je reakcija između kalcijuma i tetraciklina. Takođe, npr hlestiramin može stupiti u interakciju sa verfarinom i digoksinom i na taj način smanjiti njihovu resorpciju.
Interkacija na nivou distribucije uredi
Jedan lek može da promeni distribuciju drugog, istovremeno primenjenog leka. Tako npr. povećanje slobodne frakcije jednog leka u plazmi (zbog njegovog istiskivanja iz veze sa belančevinama plazme) najčešće se reguliše povećanom eliminacijom. Na taj način uspostavlja se ista ukupna koncentracija leka kao i pre primene „istiskivača“ iz veze sa belančevinama plazme. Ove interakcije su retko od kliničkog značaja.
Promena distribucije može imati i klinički značaj u sledećim slučajevima;[3]
- Pojava toksičnosti izazvana prolaznim (tranzitornim) povećanjem koncentracije slobodne frakcije leka, do uspostavljanja novog - engl. „steady state“.
- Ako se doza leka određuje prema koncentraciji leka u plazmi, pre pojave interakcije (pre primene „istiskivača“).
- Ako istovremeno primenjeni lek usporava eliminaciju prvog leka, tako da se koncentracija prvog leka u plazmi povećava u toku dužeg vremena i dovodi do toksičnosti.
Interakcije na nivou metabolisanja uredi
Preko 200 lekova indukuje mikrozomne enzime u jetri i na taj način smanjuje koncentraciju i efikasnost istovremeno primenjenih lekova. Ovom indukcijom može da se razvije (sporo) tolerancija na supstrate odgovarajućih enzima.
Interakcija na nivou izlučivanja uredi
Na nivou izlučivanja lekova najznačajniji mahanizmi su;[3]
Promena pH mokraće se koristi u cilju povećanja izlučivanja slabo kiselih materija, kao mera u lečenju trovanja ovim materijama (npr trovanja aspirinom ili barbituratima)
- Inhibicija tubularne sekrecije
Neki lekovi inhibišu tubularnu sekreciju (npr probenicid, inhibiše sekreciju penicilina) što produžava njihovo dejstvo.
- Promena vezivanja za albumine plazme
Ova pizmena, u vezivanju za albumine plazme, dovodi do promena vrednosti filtracije)
Izvori uredi
- ^ Laurence D R, Bennet R N, Brown M J, Clinical Pharmacology, eight edition, Churchill Livingstone 1998.
- ^ Ganeva M, Gancheva T, Troeva J, Kiriyak N, Hristakieva E. Clinical Relevance of Drug-Drug Interactions in Hospitalized Dermatology Patients, Adv Clin Exp Med 2013, 22, 4, 555–563 ISSN 1899–5276.]
- ^ a b v Anđelković D i sar. Racionalna savremena farmakoterapija, u Primenjena istraživanja u razvoju lekova, 14 Kongres lekara Srbije, Beograd 2000.