Farmer Gil od Hama

Farmer Gil od Hama (engl. Farmer Giles of Ham) je humoristička pripovetka Dž. R. R. Tolkina. Napisana je 1937. godine, a prvi put objavljena 1949. Na srpski jezik prevedena je i pod naslovom Farmer Gil od Buta. Uzor za ovo delo autoru su bili srednjevekovni viteški romani. Priča je namenjena kako deci, tako i odraslima. Osim avanture i humora ona u sebi sadrži i elemente ironije, usmerena prema savremenoj književnoj kritici, a kako priča odmiče i prema savremenom čoveku, njegovoj svesti i navikama.[1] Kao i većina Tolkinovih dela iz ranog perioda stvaralaštva i ovo delo je manje poznato u odnosu na Hobita ili Gospodara prstenova.

Farmer Gil od Hama
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak
Orig. naslovFarmer Giles of Ham
AutorDž. R. R. Tolkin
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Sadržaj
Žanr / vrsta delapripovetka
Temevitezovi, zmajevi, divovi
LokalizacijaMalo Kraljevstvo (središnji deo Britanskog carstva); srednji vek
Izdavanje
IzdavačGeorge Allen & Unwin (prvo srpsko izdanje Rad)
Datum1949. (u Srbiji 1986)
Prevod
PrevodilacRadoslav Petković (Farmer Gil od Buta)
Vesna Stojković (Farmer Gil od Hama)

O priči uredi

Pripovetka Farmer Gil od Hama na prvi pogled deluje kao avantura, osim što se stvari uspešno odvijaju najčešće zahvaljujući taličnosti glavnog junaka. Farmer Gil nije ni naročito sposoban ni nesposoban. Jedva da ume da rukuje mačem. Sintagma, „farmer Gil od Hama“ je igra reči koja parodira srednjovekovne aristokratske jezičke konstrukcije (na primer: ser Lanselot od Jezera - Sir Launcelot du Lac).

Ovo više nije viteško doba, i od njega je ostao samo odjek, koji je postao forma, puki ritual ili čak parodija. Društvo se odrodilo od tradicije i pretvorilo u feštu. Farmer But prikazan je kao Karikatura viteza. On ne jaše u susret opasnosti iz srčanosti i idealizma, već se suprotstavlja tek kada mu opasnost dođe na kućni prag i ugrozi njegovu egzistenciju. Ni div nije strašan kao što se čini. Pre svega je glup i nevoljan da se bori ako može biti povređen. Dakle, sa jedne strane stoji bezvoljan, pasivan čovek bez ideala i etičke dimenzije, koji se aktivira tek „kada više nema kud“, a sa druge strane div koji je spreman da uništava sve dok nema bilo kakvog otpora. Ova slika može se primeniti na savremeni individualizam, gubitak osećaja za zajedništvo i krajnje oblike sebičnosti i otuđenja. Ako seljani nisu svesni da će zmaj koji hara drugim selima stići i do njih, to može samo značiti da oni ne smatraju da pripadaju istom društvu i ne umeju da saosećaju sa drugima. Ipak, Tolkin nije sasvim pesimističan. Opasnost od zmaja na kraju uspeva da probudi uljuljkano društvo.

Ova kritika nije upućena srednjevekovnom, već savremenom društvu. Polazna tačka je zatvoreno društvo, skučenih pogleda koji ne dopiru van granica sopstvenog mesta, često ni van granica sopstvenog dvorišta. Međutim, skučenost pogleda ne treba da se poistoveti sa stvarnom situacijom. Činjenica da Malo Kraljevstvo više ne zna za divove ili zmajeve ne vodi ka zaključku da oni ne postoje. To što određeno zlo nije nanosilo štetu već dugo vremena ne znači da je nestalo sa ovog sveta ili da se u budućnosti neće ponoviti.[2]

Neki kritičari smatraju da su upravo zahvaljujući ovim pričama, koje je uglavnom smišljao za svoju decu, kasnije nastala njegova daleko ambicioznija dela: Hobit i Gospodar prstenova. Priče su uglavnom bile obične. Svega nekoliko je zabeležio, a samo mali broj je bio završen. Tolkin se od 1920. godine, kada je napisao prvo u seriji Pisama od Deda Mraza, u potpunosti zadovoljavao da bude pripovedač svojoj deci.[3]

Radnja uredi

Farmer Gil od Hama nije ličio na junaka. Krupan, riđe brade, uživao je u nezanimljivom, ugodnom životu. Ali nakon što je nehotice isprepadao i oterao nagluvog i kratkovidog džina, junačka slava farmera Gila pročula se naširoko i nadaleko. Na njegovu nesreću, kada je prepredeni zmaj Krisofilaks posetio kraljevstvo, od farmera Gila se očekivalo da se bori s njim.

Srpsko izdanje uredi

Tolkinova priča Div (mitologija) prvi put je na srpskom objavljena 1986. godine, u izdanju izdavačke kuće Rad.

Drugo srpsko izdanje objavila je beogradska izdavačka kuća Mono i Manjana 1997. godine. Jedna je u ediciji od četiri Tolkinove priče za decu objavljene kao zasebna dela:

Godine 2021. pojavilo se i treće izdanje na srpskom jeziku u izdanju izdavačke kuće Publik praktikum.

Ilustracije uredi

Za razliku od drugih, Tolkin nije izradio ilustracije za ovu priču. Za srpsko izdanje iz 1997. ilustracije je radio srpski likovni umetnik Boban Savić - Geto. Neki od tih crteža spadaju u sam vrh celokupne srpske ilustracije.[4]

Reference uredi

  1. ^ Kamčevski 2016, str. 254
  2. ^ Kamčevski 2016, str. 256-257
  3. ^ Skal 1998, str. 10
  4. ^ Ivkov, Slobodan (22. 12. 2006). „BOBAN SAVIĆ - GETO”. Strip Vesti. Pristupljeno 29. 4. 2022. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi