Fatoumata Diavara (1982) je malijanska pevačica, koja trenutno živi u Francuskoj.

Fotografija glumice iz 2012. godine.

Biografija

uredi

Fatoumata je rođena u Obali Slonovače, kao dete Malijanskih roditelja. Od detinjstva je igrala u trupi svog oca. Veliki uspeh imala je igrajući didiadi ples Vasoloua, zemlje svojih predaka u zapadnoj Africi. Zbog svoje buntovničke prirode, napušta školu, i roditelji je, po Afričkoj tradiciji, šalju da živi kod tetke u Bamaku. Pojavljuje se u filmu "Moć žena", sa jednom replikom što je dalje odvodi u filmsku industriju. Diavara se seli u Francusku, kako bi nstavila da se bavi glumom. 1999. godine dobija jednu od glavnih uloga u filmu Čeika Omara Sisokoa "Genezis". Sa osamnaest godina odlazi u pariski teatar gde igra Sofokleovu Antigonu u režiji Kouiate. 2001. godine igra glavnu ulogu u filmu "Sia, san o pitonu" Dania Kouiate. Priključuje se međunarodno priznatoj trupi Rojal de Luks, i igra glavnu ulogu u mjuziklu "Kirikoua i Karaba".[1] Kasnije počinje da uči, da svira gitaru, i piše, i komponuje svoje pesme. Njene pesme su bile spoj Vasoloua, tradicije Južnog Malija, sa međunarodnim uticajem.[2] Pisala je za svoj "senzualni glas".[3] Sarađivala je sa brojnim priznatim Malijanskim i svetskim muzičarima, kao što su Čeik Tidiane Sek, Omar Sangare, AfroKubizmo,[4] Di Di Brdgevater(Crvena zemlja: Malijansko putovanje) [5]i orkestar Poli- Ritmo de Kotoun[6]. Pesma EP Kanou izlazi 9. maja 2011., a prvi album Fatou septembra 2011. godine u izdavaštvu Vorld Sirkjut Rekordsa. Izdavačka kuća Nonsač Rekords objavljuje pesmu EP Kanuo u Severnoj Americi 27. septembra 2011., a ceo album Fatou avgusta 2012. godine[7].

Septembra 2012. Fatoumata učestvuje u kampanji 30 pesama/ 30 dana kao podrška organizaciji Pola neba: pretvaranje ugnjetavanja u prilike ženama širom sveta, multi platformni medijski projekat inspirisan knjigama Nikolasa Kristofa i Šeli Vudn. Septembra 2012. se pojavljuje na platformi Afričke železnice sa Damon Albarn, Rokiom Traore, Baabaom Mal, Amadouom i Mariam, Nikolas Džar, grupom Noiset i mnogim drugima. Kulminacija događaja je bila na 4,5 km dolazeći u mesto Kraljev krst, kada je Fatoumata nastupila sa Pol Makartnijem.

Poslednjih godina Fatoumata je na svetskoj turneji. 2013. godine je u Glastonburiju imala značajan performans za Anglo-saksonsko govorno područje. Pored brojnih Evropskih nastupa, turneja je odvodi u Južnu Ameriku, Aziju, Australiju, kao i na više turneja po SAD, gde je 2013. nastupila kao deo Klinton Global Inicijative; nastupila je sa grupom Ruts u Njujorku. Sredinom 2014. godine počinje saradnju sa Robertom Fonsekom, sa kojim je imala dosta javnih nastupa i učešće na albumu Kod kuće - život u Marciaku. U 2014. je proširila saradnju sa Marajom Andrade i Omarom Portuondom. Februara 2015. je imala svoj prvi javni nastup, po povratju sa svetske turneje, na fesivalu Sur le Niger u Segou. Na tom festivalu se pojavila sa svojim dugogodišnjim prijateljem i mentorom Omauom Sangare, Baseko Kouiata i mnogim drugima.

Pored toga, nastavila je sa svojim filmskim aktivnostima, brojnim ulogama i nastupima sa muzičkim numerama u mnogim filmovima. Imala je višestruka ostvarenja, kao što su nagrada Cezar, sedam puta i Oskar za najbolji film na stranom jeziku, Timbukt 2014. godine.

Filmografija

uredi
  • 1996. Tafe Fanga - Adama Draboa;
  • 1999. Genezis - Čeik Omara Sisoka, u ulozi Dine;
  • 2002. Sia, san o pitonu - Dani Kouiae, u ulozi Sie;
  • 2008. Doći će na Konakri - Čeik Fantamadi kamara, u ulozi Sire;
  • 2010. Podsticaj - Eleonore Kampanela;
  • 2010. Ni brineta, ni plavuša - Abderahman Sisako;
  • 2011. Priče o noći - Mihael Ocelot;
  • 2013. Afrika Ekspres - Renaud Baret i Florent de La Tulpe;
  • 2014. Timbukt (Tuga ptica) - Abderahman Sisako;
  • 2015. Morbiasa - Čeik Fantamadi Kamara;
  • 2016. Malijski bluz - Luz Gregor;

Reference

uredi
  1. ^ Chabasseur, Eglantine. "Fatoumata Diawara Reinvented" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. decembar 2011), RFI musique, April 8, 2009, accessed June 8, 2011.
  2. ^ 1], BBC Radio 3, November 13, 2010, accessed June 8, 2011
  3. ^ Forgan, Kat. “Staff Brenda Bilili”. “Songlines”, July 2011, p.104-105
  4. ^ Cummings, Tim. "Oumou Sangare, Barbican Hall, London", The Independent, April 28, 2009, accessed June 8, 2011.
  5. ^ Stoudmann, Elisabeth. "Fatoumata Diawara: Nouvelle deesse malienne". Vibrations, June 2011
  6. ^ Denselow, Robin. "Orchestre Poly-Rythmo: Cotonou Club", The Guardian, March 24, 2011, accessed June 8, 2011.
  7. ^ "Fatoumata Diawara". Nonesuch.com. Archived from the original on 2013-09-14. Pristupljeno 2013-09-04.