Fiat C.29 (ital. Fiat C.29) je sportski hidroavion napravljen u Italiji za takmičenje hidroaviona, Šnajder Tropi kup 1929. godine. Avion je prvi put poleteo 1929. godine.

Fiat C.29
Fiat C.29 sportski hidroavion
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1928.
Uveden u upotrebu1929.
Statusneaktivan
Prvi korisnikFiat  Italija
Broj primeraka2
Dužina5,45
Razmah krila6,62
Visina2,75
Površina krila8,0
Prazan900
Normalna poletna1.160
Klipno-elisni motor1 h Fiat AS.5 (V12 cilindara)
Snaga746 kW
Maks. brzina na Hopt558 km/h

Projektovanje i razvoj

uredi
 
ing.Celestino Rosatelli konstruktor aviona Fiat C.29
 
Avion Fiat C.29 izgled spreda

Fiat se odazvao zahtevima ministarstva da učestvuje u trci hidroaviona Šnajder Tropi kupu, ali je odlučio da proširi učešće u prestižnoj trci uvođenjem ne samo svojih čuvenih motora koji su osvajali svetski rekord, već i hidroaviona sopstvenog dizajna. Avion je nazvan C.29 kao skraćenica za - trku godine 1929.

Avion Fiat C.29 je projektovao tim inženjera Čelestina Rosatelija, projektanta čuvenih Fiatovih dvokrilaca, od Fiat CR.1 do Fiat CR.42, Iako se u opštem pogledu nije mnogo razlikovao od ostalih hidro trkača, inženjer Rosateli je imao za cilj da smanji avionu opterećenje po jedinici snage, kako bi stigao do odnosa snage i težine 1:1. C.29 je stoga bio nešto manji od ostalih hidroaviona i lakši, sa samo 900 kg praznog aviona, bio je oko 500 kg lakši od recimo Maki M.39 ili Maki M.52. Ovako mala težina aviona u kombinaciji sa motorom velike snage (1.000 KS) učinili su C.29 osetljivim na komande i stoga teškim za letenje. Posledice ovoga su padovi oba prototipa tako da zbog kratkoće vremena C.29 nije mogao da bude osposobljen za trku.

Tehnički opis

uredi

Trup aviona je bio napravljen potpuno od metala, kako noseća konstrukcija tako i oplata. Konfiguracija je bila klasični niskokrilni monoplan, tipičan za slične avione namenjene za takmičenje u Šnajder Tropi kupu iz sredine dvadesetih godina dvadesetog veka.

Pogonska grupa Ovaj avion je bio opremljen 12-cilindarskim V-motorom Fiat AS.5 snage 1000 KS (746 kW), tečnošću hlađen. Za hlađenje su predviđene ploče hladnjaka na krilima. Ovaj motor je napravljen samo za ovaj projekat, opremanje aviona Fiat C.29 za učešće u Šnajder kupu kako bi se minimizirala prednja površina i time smanjio aerodinamički otpor. Napravljeno je samo nekoliko primeraka ovog motora. Nekoliko godina ovo je bio najlakši avionski motor na svetu[1].

Krilo je bilo drvene noseće konastrukcije obloženo aluminijumskim limom. Krila su bila pravougaonog oblika sa polukrižnim krajevima. Iznad i ispod krila su se nalazile rashladne ćelije hladnjaka za rashladnu tečnost motora.

Repne površine su imale horizontalne i vertkalni stabilizator kao i kormila pravca i dubine. Imale su metalnu noseću konstrukciju presvućenu aluminijumskim limom. Posle pada prvog prototipa, na drugom prototipu je vertikalni stabilizator produžen i ispod trupa.

Stajni trap kod ovog aviona je bio par od drveta napravljenih plovaka u kojima su se nalazili rezervoari sa gorivom.

Naoružanje

uredi

Avion nije bio naoružan.

Verzije

uredi

Napravljena su dva prototipa od kojih je prvi sa brojem 129 potopljen a drugi sa brojem 130 sačuvan do današnjih dana kao muzejski primerak.

Operativno korišćenje

uredi

Prvi let prototipa hidroaviona Fiat C.29 je napravljen početkom juna 1929. godine na jezeru Gardi. Pri tom je primećeno da je hidroavion bočno nestabilan. Dana 16. juna 1929, prvi prototip, redni broj 129, je pri sletanju naišao na zatalasanu vodenu površinu, odskočio u vazduh, zastao i zaronio okomito u vodu. Pilot je zahvaljujući otvorenom kokpitu spašen nepovređen. Drugi prototip, broj 130,je brzo završen, ovaj avion je imao veće repne površine da bi se ispravili problemi sa stabilnošću.

Drugi prototip je 12. avgusta 1929. godine, potonuo u vodu pri trećem pokušaju poletanja, pilot je lakše povređen, ali je avion uništen, a motor je potonuo na dno jezera Garda dubine 90 metara i niad nije pronađen. Italo Balbo je naredio da se olupina aviona obnovi i kao 130bis, je poslat direktno u Englesku bez probnog letenja za predstojeće takmičenje Šnajder trofeja. C.29 se pojavio na RAF Kalshotu, ali nije leteo tokom takmičenja, italijanski tim je zauzeo drugo, četvrto i šesto mesto koristeći hidroavione Maki M.52 i M.67.

Sačuvani primerci

uredi
 
Avion Fiat C.29 Muzejski primerak

Drugi primerak C.29 sa rednim brojem 130 bis, najstariji Fijatov avion koji danas postoji, čuva se u Istorijskom muzeju Vazduhoplovstva, Vigna di Valle u blizini Rima.

C.29 serijski broj 129 potonuo je u jezero Garda 16. juna 1929. tokom faze ispitivanja. Pilot, Frančesko Ađelo, je spašen nepovređen. Olupinu letelice pronašao je 21. februara 2016. godine u oblasti zaliva Dezencano ronilački tim Grupe volontera jezera Garda.

Zemlje koje su koristile avion

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Jotti da Badia Polesine, Annuario dell Aeronautica Italiana, Milano, Libreria Aeronautica,1934.

Literatura

uredi
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • Janić, Čedomir (2003.),Vek avijacije - [ilustrovana hronologija], Beočin: Efekt 1, ISBN 86-84905-00-8
  • Jotti da Badia Polesine, Annuario dell Aeronautica Italiana, Milano, Libreria Aeronautica,1934.

Spoljašnje veze

uredi