Fiberskop je mikroskop sa kojim se može posmatrati iza ugla. Ovo dostignuće proizašlo je iz uspeha u pravljenju staklenih vlakana nekoliko puta tanjih od čovekove vlasi.[1]

Niskokvalitetni fiberkop koji posmatra unutrašnjost antičkog satnog mehanizma. Doprinosi pojedinačnih vlakana su prepoznatljivi, jer svako vlakno prenosi samo jedan deo slike.

Osnovni problem u proizvodnji ovakvih mikroskopa je izrada ogledala u obliku savitljive vrpce, sa sopstvenim izvorom svetlosti. Obmotavanjem stakla određenog indeksa prelamanja oko staklene šipke sa drugim indeksom prelamanja može se postići da zakon totalne unutrašnje refleksije bude zadovoljen - odnosno da svetlost prolazi napred i nazad duž vlakana bez gubitaka. Time se dobija mogućnost da se iz spoljne sredine zagleda unutra, bez obzira koliko je dugačka i krivudava putanja.

Najveće teškoće se javljaju u izradi staklenih vlakana, koja se moraju napraviti tako tankim da snopovi koje oni sačinjavaju mogu biti provučeni kroz uske prolaze u telu, na primer, kroz kanal igle zavučene pod kožu ili kroz nepropusne sklopove pri pregledu mašina u radu, kao, na primer, kod nuklearnih reaktora.

Već 1965. godine su dobijena vlakna prečnika 25 mikrona (1 mikron = 0,001 mm), a onda i 15 mikrona. Osvajanje postupka za sterilizaciju staklenih vlakana otvorilo je beskrajne mogućnosti primene na području medicine. Bronhoskopi i introskopi za ispitivanje želuca predstavljaju obično snopove vlakana debljine 7 mikrona.[2]

Reference

uredi
  1. ^ Eureka. Prof. dr Naim Afgan, Dipl. inž. Branko Vidović,  Arh. Dževad Kolaković Prof. dr Zvonko Marić, Dipl. inž. Ranko Ostojić, Prof. dr Relja Popić, dr Krunoslav Subotić, Dipl. inž. Momčilo Tošić. Maldost-Zagreb
  2. ^ Krans, Brian. „Endoscopy”.