Fizička urtikarija

Fizička urtikarija ili fizička koprivnjača predstavlja pod uticajem nekog od fizičkih faktora iznenadan, prolazan otok derma/hipoderma izazvan lokalno povećanom propustljivošću kapilara i venula, nastao delovanjem molekula oslobođenih iz aktiviranih mastocita (kutanih mast ćelija).[1] Postoji sedam potkategorija koje su prepoznate kao nezavisne bolesti.[2] Poznato je da je fizička urtikarija bolna, svrbi i fizički neprivlačna; može se ponavljati mesecima do godinama,[3] mada se obično povlači nakon 1 do 24 časa od pojave, dok angioedem može da traje i do 72 časa a odlikuju ga bol, ređe svrab.[4] Ukoliko traje do šest nedelja smatra se akutnom fizičkom urtikarijom, a preko tog perioda predstavlja hroničnu urtikariju.[5][6]

Fizička urtikarija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostdermatologija

Epidemiologija uredi

Kao često oboljenje, pojavljuje se kod 15-25% populacije u toku života.[1] Incidencija hronične urtikarije u opštoj populacije je 0,5%.[7] Urtikarija je uz psorijazu i atopijski dermatitis, oboljenje sa najvišom prevalencijom u opštoj populaciji.[8][9]

Opšta razmatranja uredi

Prema standardima i smernicama evropskih udrženja za alergologiju i imunologiju (European Academy of Allergology and Clinical Immunology/Global Allergy and Asthma European Network/European Dermatology Forum (EAACI/GALEN/EDF)) smernicama, urtikarije su podeljene na tri osnovne grupe:

  • Spontane urtikarije (akutne i hronične),
  • Fizičke urtikarije (urtikarija na hladnoću i toplotu, odložena urtikarija usled pritiska, solarna urtikarija, urtikarijalni dermografizam i vibratorna urtikarija)
  • Ostale urtikarije (akvagenijska, kontaktna, holinergijska i urtikarija uzrokovana vežbanjem).

Urtikarija nastaje kao posledica oslobađnja histamina, bradikinina, leukotrijena C4, prostaglandina D2 i drugih vazoaktivnih supstanci iz bazofila i mast ćelija u dermisu. Ove supstance dovode do vazodilatacije i povećane ekstravazacije tečnosti u dermis pri čemu nastaju katakteristične promene na koži.

Fizički spoljašnji faktori urtikarija [10] uredi

Stečena na hladnoću hladan vazduh, voda, vetar, hrana ili objekti
Odložena na pritisak vertikalni pritisak (posle 3-8 časova).
Na toplotu lokalno izlaganje toploti
Solarna opšte ili lokalno izlaganje ultravioletnom zračenju i/ili vidljivoj svetlosti
Dermografizam mehaničko povlačenje tupog predmeta po koži (posle 1-5 minuta javljaju se promene)
Vibratorna lokalno ili opšte dejstvo vibracije (pneumatski alati, saobraćaj)

Podtipovi fizičkih urtikarija uredi

Podtipovi fizičkih urtikarija i okidači aktivacije mastocita navedeni su u donjoj tabeli:

Vrste i okidački mehanizmi fizičkih urtikarija
Podtip Definicija
Kontaktna urtikarija na hladno Okidač: hladni predmeti, vazduh, tečnost, vetar
Kasna urtikarija na pritisak Okidač: vertikalan pritisak (urtike nastaju nakon 3-12 sati)
Kontaktna urtikarija na toplotu Okidač: lokalizovana toplota
Solarna urtikarija Okidač: UV i/ili vidljiva svetlost
Dermografska urtikarija Okidač: mehanički nadražaj (urtike nastaju nakon 1-5 minuta)
Urtikarija/angioedem na vibracije Okidač: vibracija npr. pneumatski čekić

Kontaktna urtikarija na hladno uredi

Kod urtikarije na hladno, utvrđeno je kod malog broja pacijenata postojanje hladnoćom nastalog antigena u serumu na koji se stvaraju IgE antitela. Medijatori od značaja za ovaj nadražaj su:

  • histamin,
  • supstanca P,
  • hemotaktički faktor za eozinofile i neutrofile,
  • PGD2 i LTC4.[11]

Kontaktna urtikarija na toplotu uredi

U serumu bolesnika sa urtikarijom na toplotu, povećan je histamin, faktor hemotaksije za eozinofile, a snižen ukupni hemolizni komplement, C3 i faktor.

Solarna urtikarija uredi

Kod polovine pacijenata sa solarnom urtikarijom otkriven je serumski antigen kao uzrok oslobađanja medijatora iz mastocita, pod uticajem ultravioletnog zračenja sa sunca.

Dermografska urtikarija uredi

Urtikarija na mehanički podražaj, koja se naziva i dermografska urtikariji kod nekih bolesnika je izazvana pozitivnim transferom serumskog faktora verovatno IgE klase.

Kasna urtikarija na pritisak uredi

Kod kasne urtikarije na vertikalni pritisak smatra se da je jednim delom odgovoran TNF α za oslobađanje medijatora iz mastocita, a drugim delom pritisak na kožu koji smanjuje tkivnu oksigenaciju, i dovodi do lokalne acidoze sa smanjenjem funkcije kininaze, što povećava nivo kinina i dovodi do formiranja lokalnog edema (otoka).[12]

Akvagena urtikarija uredi

Kod akvagene urtikarije, otkriven je hidrosolubilan antigen u koži, koji u in vitro uslovima uzrokuje histaminoliberaciju.

Holinergijska urtikarija i vežbanjem izazvana anafilaksija/urtikarija uredi

U holinergijskoj urtikariji povišena temperatura krvi uzrokuje oslobađanje acetilholina u koži, posledično pojačano znojenje, a znoj deluje kao alergen. U znoju je nađen IgE zavisan histaminoliberator. Ostaje da se razjasni da li je ovaj antigen, patofiziološki gledano, odgovoran kod svih bolesnika za holinergijsku urtikariju.[11]

Terapija uredi

Kako je urtikarija sindrom ili skup sindroma, ili stanje koje značajno smanjuje kvalitet života pacijenata neophodna je primena adekvatne terapije. Zbog visoke varijabilnosti etioloških faktora, kliničkih manifestacija i odgovora na terapiju, neophodna je individualizacija terapije za svakog pacijenta posebno.[13]

Medikamenti uredi

Antihistaminici su tipično propisani lekovi za lečenje fizičke urtikarije.[2] Oni blokiraju efekat histamina, jedinjenja koje proizvodi telo koje čini deo lokalnog imunološkog odgovora i posledično izaziva upalu.[14] Neka istraživanja su pokazala da je upotreba antihistaminika i antagonista u sinergiji bolja za lečenje fizičke urtikarije.[15][16]

Kaskada događaja koji povezuju reakciju autoantitelo-antigen sa proizvodnjom i oslobađanjem histamina nije dobro okarakterisana. Stoga je fokus lečenja fizičke urtikarije bio na karakterizaciji efikasnosti antihistaminika, a ne na analizi vezivanja receptora ili patomehanizama.[17]

Nekontrolisana terapija uredi

S obzirom na visoku incidenciju urtikarije u opštoj populaciji (15—25%), značajan broj pacijenata uzima lekove bez kontrole lekara. U tom smislu fenomen raširene samoinicijativne upotrebe lekova, treba suzbiji savetovanje i edukacija pacijenata od strane lekara i farmaceuta, je veoma važna zbog uspostavljanja odgovorne samomedikacije.[18]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Greaves MW. Antihistamines in dermatology. Scin Pharmacol Physiol 2005; 18(5):220-9.
  2. ^ a b Lee, Ernest E.; Maibach, Howard I. (2001). „Treatment of Urticaria”. American Journal of Clinical Dermatology. 2 (1): 27—32. ISSN 1175-0561. doi:10.2165/00128071-200102010-00005. 
  3. ^ Lee, Ernest E.; Maibach, Howard I. (February 2001). "Treatment of Urticaria: An evidence-based evaluation of Antihistamines". American Journal of Clinical Dermatology. 2 (1): 27–32.
  4. ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. str. 265, 266, 267—268. ISBN 978-1-4160-2999-1. 
  5. ^ Kim H, Lynde Ch. Impact of Desloratadine on symptoms and quality of life in subjects with chronic idiopathic urticaria: A multicenter, practice-based study. Arch Drug Inf 2008; 1(2):63-9
  6. ^ Beate, Henz (2000). „Antihistamines and Alternatives in Physical Urticaria.”. Dermatologic Therapy. 
  7. ^ Vujanović Lj, Petrović A, Jovanović M. Urticaria pigmentosa: Case report in an adultperson. JEADV 2004;18(suppl 2):543
  8. ^ Golušin Z, Jovanović M, Vujanović Lj, Subotić M. Sklerotični atrofični lihen – dijagnostički problem. Med Pregl 2001;54(3-4):187-190.
  9. ^ Jovanović M, Brkić S, Turkalj I, Vujanović Lj, Mikov I. Contact allergy to acrylatebased dental materials in users and in dental professionals. HealthMED 2010;4(4):794-9
  10. ^ Jelena Tomić, Etiologija urtikarje i angioedema U: Grupa autora, Savremeni pristup urtikariji i angioedemu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2020) Monografije naučnih skupova Akademije medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, Volumen 2, broj 1, 2011.
  11. ^ a b Ortonne JP, Grob JJ, Auquier I. Efficacy and safety of desloratadine in adults with cgronic idiopathic urticaria. Am J Clin Der 2007; 8:37-42.
  12. ^ Grob JJ, Gaudy-Marqueste C. Urticaria and quality of life. Clin Rev Allergy Immunol 2006; 30:47-51.
  13. ^ Zuberbier T. Urticaria. Allergy. 2003;58(12):1224-34
  14. ^ „Hives (Urticaria): Causes, Symptoms, and Treatment”. patient.info (na jeziku: engleski). 2023-04-16. Pristupljeno 2024-02-04. 
  15. ^ Breathnach SM, Allen R, Ward AM, et al. Symptomatic dermatographism: Natural history, clinical features, laboratory investigations and response to therapy. Clin Exp Dermatol 1983; 8 (5): 463-76
  16. ^ Kaur, Surrinder, Malcolm Greaves, and Nahid Eftekhari. "Factitious Urticaria (dermographism): Treatment by Cimetidine and Chlorpheniramine in a Randomized Double-blind Study." Br J Dermatol British Journal of Dermatology 104.2 (1981): 185-90. Web.
  17. ^ Grattan, Clive; Black, A. K. (2003). "Urticaria and angioedema". In Bolognia, Jean; Jorrizo, Joseph L.; Rapini, Ronald P. (eds.). Dermatology. Vol. 1. London: Elsevier. pp. 287–302. ISBN 9780323024099.
  18. ^ Goločorbin-Kon S, Mikov M. Odabrana poglavlja iz kliničke farmacije. Novi Sad: Ortomedics; 2010

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Klasifikacija
Spoljašnji resursi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).