Finoskandija ili Fenoskandija[1] (fin. Fennoskandia; šved. Fennoskandien; норв. Fennoskandia; rus. Фенноскандия) geografski je termin koji određuje deo nordijske regije koju pokrivaju Skandinavija, Finska, ruska Republika Karelija i Murmanska oblast sa celim poluostrvom Kola,[2] kao i delovi Lenjingradske oblasti. Ovaj se termin najčešće koristi kako bi se u jednoj regiji sa Norveškom i Švedskom obuhvatila i Finska.[3] Termin je prvi put 1898. godine iskoristio finski geolog Vilhelm Remzi,[4] a ime potiče od latinskih reči Fennia (Finska) i Scandia (Skandinavija).[5] U to vreme je Finska bila deo Ruske Imperije, pa je često geografski uvrštavana u istočnu Evropu. Između dva svetska rata orijentacija vlade u Helsinkiju bila je da traži distancu i spram Moskve i spram Stokholma, pa se zemlja samodefinisala kao deo centralne Evrope zajedno sa baltičkim državama Estonijom, Letonijom i Litvom. Nakon Drugog svetskog rata i sovjetske aneksije baltičkih država, termin Finoskandija je ponovo postao popularan, budući da je Finska tada želela da se vidi kao deo severne Evrope.

Mapa Finoskandija

Reference uredi

  1. ^ Hrvatska encikolpedija-Fenoskandija
  2. ^ The Oxford Handbook of the Archaeology and Anthropology of Hunter-Gatherers, eds. Vicki Cummings; Peter Jordan; Marek Zvelebil (Oxfored; New York: Oxford University Press) (2014). str. 838.
  3. ^ Sten Lavsund; Tuire Nygren; Erling Solberg (2003). "Status of moose populations and challenges to moose management in Fennoscandia" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2007). Alces. 2003. HighBeam Research.
  4. ^ De Geer, Sten (1928). „Das geologische Fennoskandia und das geographische Baltoskandia” (PDF). Geografiska Annaler (na jeziku: nemački). Swedish Society for Anthropology and Geography. 10: 119—139. OCLC 604361828. Pristupljeno 22. 4. 2018. 
  5. ^ „Fennoscandia [fen′ō skan′dē ə]”. Your Dictionary. LoveToKnow, Corp. Pristupljeno 20. 4. 2015. 

Literatura uredi

  • Ramsay, W., 1898. Über die Geologische Entwicklung der Halbinsel Kola in der Quartärzeit. Fennia 16 (1), 151 p.

Spoljašnje veze uredi