Firiteaz (rum. Firiteaz) naselje je u Rumuniji u okrugu Arad u opštini Šagu.[2][3] Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 164 m.

Firiteaz
rum. Firiteaz
Naselje
RO
RO
Firiteaz
Lokacija u Rumuniji
Koordinate: 46° 1′ 14″ N 21° 22′ 21″ E / 46.02056° S; 21.37250° I / 46.02056; 21.37250
Zemlja Rumunija
OkrugArad
OpštinaŠagu
Nadmorska visina164 m (538 ft)
Stanovništvo (2002)[1]
 • Ukupno444
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme (UTC+2)
 • Leti (DST)Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3)
Geokod678127

Prošlost uredi

Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da se mesto Ferithaz nalazi u Sentmikloškom okrugu, Lipovskog distrikta. Tu žive izmešani Srbi i Vlasi.[4] Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir, u mestu "Firićhaz" je bilo dva sveštenika. Paroh, pop Lazar Avramović (rukop. 1773) i pop Sava Mišković (1792) služili su se srpskim i rumunskim jezikom.[5]

Selo je kao spahiluk držala srpska plemićka porodica Kojić. Trgovac iz Osijeka, Jefta Kojić kupio je spahiluk u mestu za 64.000 forinti.[6] Zet Jovan Jurković prodao je svoj suvlasnički deo avgusta 1784. godine, Jefti. Aleksa Kojić je 1813. godine na molbu mitropolita Stefana Stratimirovića priložio 500 f. za karlovačko "blagodejanije" (internat).[7] Gospođa Sara Kojić je često kupovala srpske knjige pretplatom.[8] Efimija i Aba Kojić "ot Firećhaza" su bila prenumeranti 1829. godine u Temišvaru. Pretplatnici su bili tada i supružnici, Evlalija i Jovan ot Stojanović - koji je bio punomoćnik spahiluka u mestu. Petar Kojić, unuk Jeftin prodao je spahiluk 1844. godine baronu Georgu Sini.

Stanovništvo uredi

Prema podacima iz 2002. godine u naselju je živelo 444 stanovnika.[1]

Popis 2002. uredi

Raspodela stanovništva po nacionalnosti 2002.[1]
Rumuni
  
375 85,4%
Mađari
  
64 14,6%

Reference uredi

  1. ^ a b v „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  2. ^ „The GeoNames geographical database”. 2012. 
  3. ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015. 
  4. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  5. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 10/2018.
  6. ^ Temes vármegye nemes családjai III. (Budapest, 1905)
  7. ^ "Branik", Novi Sad 1892.
  8. ^ "Pripovetke Solimenine...", prevod, Budim 1820.

Spoljašnje veze uredi