Foker Dr.I (nem. Fokker Dr.I) je nemački lovački avion. Prvi let aviona je izvršen 1917. godine. [1]

Foker Dr.I
Foker Dr.I
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1917.
Uveden u upotrebu1917.
Povučen iz upotrebe1918.
Statusneaktivan
Prvi korisnik Nemačko carstvo
Broj primeraka320
Dužina5,77
Razmah krila7,19
Visina2,95
Površina krila17,48
Prazan406
Normalna poletna586
Klipno-elisni motor1 х Oberursel Ur II
Snaga1 x 80 kW
Brzina krstarenja152 km/h
Maks. brzina na Hopt170 km/h
Dolet300 km
Plafon leta5000 m
Brzina penjanja345 m/min

Ovo je najpoznatiji trokrilni lovački avion Prvog svetskog rata. Odlikovao se velikom pokretljivošću i brzinom penjanja. Na njemu je leteo i poginuo vazdušni as Manfred fon Rihthofen. Iako je Rihthofen sa avionom Foker Dr.I zabeležio 17 pobeda dok je sa Albatrosom D.III 25[2], slava je pripala Dr.I. Kad pomislimo na Manfred fon Rihthofena automatski ga vezujemo za crvenog trokrilca i obrnuto, kad vidimo crvenog trokrilca asocira nas na Crvenog barona.

Avion Foker Dr.I replika u letu
Crtež aviona Foker Dr.I
Motor Oberursel Ur II aviona Foker Dr.I

Projektovanje i razvoj uredi

U aprilu 1917. na Zapadnom frontu se pojavio engleski trokrilac Sopvit. Pojava ovog aviona je bilo iznenađenje i brzo je pokazao svoju superiornost u odnosu na tadašnje nemačke lovce Albatros, Pfalc i Halberštat. Nemačke vojne vlasti su uputile povodom toga, poziv nemačkim proizvođačima aviona da naprave takav avion. Pozivu se odazvalo 11 proizvođača a od njih su u tome uspeli samo Foker i Pfalc.

Entoni Foker je pregledao konstrukciju zarobljenog engleskog lovca Sopvit trokrilca a Manfred fon Rihthofen je vlasniku Fokera ispričao detalje svoje borbe sa ovim novim avionom. Glavni konstruktor Fokera Rajnhold Plac nije napravio kopiju engleskog trokrilca, već je usvojio samo formulu, tri krila i rotacioni motor. Na osnovu svojih predhodnih modela za novi avion su usvojeni najbolji provereni elementi. Osnovni konstruktivni detalji verzije V.3 su bili: okvir trupa od čelične cevi, kao i metalni okviri za stabilizator i repno peraje; odsustvo potpornih nosača; deblji profil krila; eleroni na gornjem krilu. Avion je bio kompaktniji i robusniji od britanskog Sopvit trokrilca. Nakon uspešnog letnog testa, prototip V.3 je dobio poboljšana krila i 2 sinhronizovana mitraljeza Špandau sa 1.000 metaka i postala varijanta V.4. Nakon taktičkog testiranja, dva od četiri aviona pred serije dodeljene su Jagdgešvaderu 1., na operativnu upotrebu.

U toku početnog korišćenja, pokazalo se da trokrilci imaju određene nedostatke. Bili su znatno sporiji od neprijateljskih borbenih aviona tog vremena u ravnom letu i u poniranju. Bili su znatno sporiji od tadašnjih nemačkih lovaca Albatros ili Pfalc, koje je prvobitno trebalo da zamene. Zbog Oberursel Ur II motora sa niskim stepenom kompresije (kopija La Rhone 9J rotacionog motora ), performanse su opadale na velikim visinama.

Zbog toga se još u toku proizvodnje, pokušalo sa poboljšanjem performansi Fokker Dr.I. Tako je 30. oktobra 1917. izašla varijanta V.5, koja je bila opremljena motorom Goebel Goe.III od 160 KS. Iako je rezultat bio dobar, ova verzija se nije proizvodila serijski. Kasnije se pokušalo i sa ugradnjom linijskog, tečnošću hlađenom motoru Mercedes D.II 119KS (88kW), verzija V.6 i sa radijalnim motorom Siemens & Halske Sh.III od 165 KS, verzija V.7. Sve ovo je avionu Foker Dr.I povećalo brzinu penjanja i plafon leta. Međutim, ove verzije su bile teške za letenje a brzina aviona se nije zadovoljavajuće popravila s obzirom na povećani aerodinamički otpor trokrilne konfiguracije.

Tehnički opis uredi

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka, bokovi trupa i pod su ravni a poklopac (gornja stranica) trupa zakrivljen. Noseća konstrukcija trupa je napravljena od zavarenih čeličnih cevi visoke čvrstoće. Dijagonale za učvršćenje ramova su od čeličnih cevi u predelu ispred kokpita a iza prema repu su žičane. Motor je obložen limom a kabina pilota je obložena šperpločom. Šperpločom je obložena i gornja strana trupa sve do repa aviona. Izvan limene obloge, ceo trup je obložen impregniranim platnom, uključujući i delove trupa obložene šperpločom. Pilot je sedeo u otvorenom kokpitu[3]. Preglednost iz pilotske kabine je bila dobra jer je u avion ugrađen zvezdasti vazduhom hlađen motor. Dva mitraljeza su bila u haptičkom polju pilota tako da je mogao intervenisati kad dođe do njihovog zastoja u radu.

Pogonska grupa: Avion je bio opremljen vazduhom hlađenim rotacionim motorom, Oberursel Ur II snage 110 KS. To je bio zvezdasti motor sa 9 cilindara[4] nemačka kopija motora La Rhone 9J[5]. Na vratilu motora je bila pričvršćena od slojevito lepljenog drveta dvokraka vučna elisa, nepromenljivog koraka. Motor je limenom oblogom zaštićen zbog opasnosti koje može izazvati svojom rotacijom. Eksperimentisalo se sa još tri motora: Goebel Goe.III, Mercedes D.II i Siemens-Halske Sh.III ali je to ostalo samo na nivou prototipova.

Krila: Avion Foker Dr.I je trokrilac. Gornje krilo mu je jednodelno pravougaonog oblika i srednje debljine. Konstrukcija krila je mešovitametalna i drvo sa dve ramenjače. Prednja ramenjača je kutijastog oblika i sa napadnom ivicom krila čini torzionu kutiju. Krila su presvučena impregniranim platnom. Na sredini je krilo najdeblje a prema krajevima ta debljina se smanjuje. Gornje krilo je baldahinom povezano sa trupom aviona. Prednja ramenjača se sa dva para podupirača (u obliku latiničnog slova V obrnuto okrenutih) oslanja na trup. Krajevi, gornjeg i donjeg krila su međusobno povezana drvenim upornicama sa metalnim stopama. Ove upornice prolaze kroz srednje krilo. Krila između sebe nemaju zatezače od čeličnih žica koje u letu stvaraju veliki aerodinamički otpor. Eleroni se nalaze samo na gornjem krilu. Konstrukcija je cevasti čelični okvir i čelične cevi kao rebra, obloga je od platna. Upravljanje eleronima je pomoću sajli za upravljanje. Sva krila su ista po konstrukciji, obliku i širini, razlikuju se samo u razmahu. Donja i srednja krila su konzolno vezana za donju i gornju stranu trupa aviona. U odnosu na donje krilo, srednje i gornje krilo su stepenasto pomerene ka kljunu aviona. Spojevi prednje ivice sa bočnim ivica krila su polukružno izvedeni[3].

Repne površine Sva tri stabilizatora (vertikalni i dva horizontalna) su trouglastog oblika napravljeni od čeličnih cevi, obloženi platnom i pričvršćeni za gornju stranicu trupa. Kormilo pravca sa velikom kompezacionom površinom je napravljeno od čeličnih cevi i obloženo platnom. Kormila dubine su napravljena od drveta i takođe obložena platnom. Trouglasti rep (horizontalni stabilizatori) su oslonjeni cevastim čeličnim podupiračima sa svake strane na donju stranicu trupa[3].

Stajni organ je bio klasičan, dva točka napred i treća oslona tačka ispod repa. Napravljen kao čelična konstrukcija od zavarenih tankozidih cevi sa fiksnom osovinom. Točkovi su bili dimenzija Ø 690 mm x 83 mm. U cilju smanjenja aerodinmičkog otpora točkovi su napravljeni od lima bez otvora na njima a osovina je obložena maskom koja ima profil krila. Amortizacija je bila pomoću gumenih kaiševa a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača[3]. Pored ovoga, ispod krajeva donjih krila avion je imao drvene drljače koje su sprečavale oštećenje donjih krila pri neregularnom sletanju ili rulanju po travnatom neravnom terenu.

Naoružanje uredi

Avion je bio naoružan sa dva sinhronizovana mitraljeza koji su se nalazila ispred pilota na gornjoj strani trupa i pucala su kroz obrtno polje elise. Mitraljezi su se nalazili u haptičkom polju pilota tako da je mogao da interveniše u slučaju zastoja u paljbi, što u to vreme nije bio redak slučaj.

Naoružanje aviona: Foker Dr.I
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 2 h LMG 08/15 Spandau
Broj metaka 500 po mitraljezu
Kalibar 7,92 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Tabela tehničkih podataka za avione Foker Dr.I - D.VIII uredi

Tip aviona Foker Dr.I D.VI D.VII D.VIII
Namena lovac lovac lovac lovac
Godina 1917. 1918. 1918. 1918.
Posada 1 1 1 1
Broj krila 3 2 2 1
Dužina 5,77 m 6,23 m 6,95 m 5,92 m
Razmah 7,10 m 7,65 m 8,90 m 8,35 m
Visina 2,05 m 2,55 m 2,75 m 2,60m
Površina krila 17,48 m² 17,70 m² 20,50 m² 10,70 m²
Masa praznog 406 kg 393kg 735 kg 384 kg
Masa poletna 586 kg 583 kg 880 kg 574 kg
Broj motora 1 1 1 1
Motor Oberursel Ur II Oberursel Ur II Mercedes D.III Oberursel Ur II
Snaga 110 KS (80 kW) 110 KS (80 kW) 160 KS (120 kW) 110 KS (80 kW)
Max. brzina 170 km/h 196 km/h 200 km/h 204 km/h
Plafon 5.000 m 8.000 m 7.000 m 7.000 m
Dolet 300 km 300 km 220 km 300 km
Brzina penjanja 345 m/min 333 m/min 344* m/min 394 m/min
Naoružanje mitralj. 2 h 7,92mm 2 h 7,92mm; 2 x 7,92mm 2 x 7,92mm

*sa motorom BMW III, brzina penjanja je 416 m/min

Verzije uredi

 
Prvi prototip V.4 aviona Foker Dr.I
  • V.3 – Inicijalni prototip.
  • V.4 – Prvi prototip.
  • V.5 – Predserijski prototip sa motorom Goebel Goe.III.
  • V.6 – Prototip sa motorom Mercedes D.II
  • V.7 – Prototip sa motorom Siemens-Halske Sh.III.
  • V.10 - Prototip sa motorom Oberursel U.III
  • Dr.I - Model koji se serijski proizvodio.
  • Vagel Grip SP.5 Greif - Posleratna nemačka dvoseda kopija aviona Dr.I

Operativno korišćenje uredi

 
Potpuno crveni Dr.I Manfred fon Rihthofena ser.br.425/17

Ukupno je proizvedeno 320 aviona ovog modela[6].

Prvi fokerov trokrilac iz pretserije isporučen je 28. avgusta 1917. Istog dana Verner Fos (Werner Voss) je ostvario svoju prvu vazdušnu pobedu. Nakon toga je oborio još 20 drugih protivnika u roku od tri nedelje, sve dok njega samog nije 23. septembra oborio S.E.5a iz 56. eskadrile RFC-a. Međutim, isporuka i upotreba aviona Dr.I iz serijske proizvodnje je i dalje kasnila jer je gornje krilo bilo neispravno. Foker je zbog toga morao da prekine serijsku proizvodnju, tako da Dr.I nije bio spreman za upotrebu do novembra.

Trokrilac impresionira pre svega svojom praktičnošču i lakoćom upravljanja. Bio je raspoređen u brojne frontovske jedinice i do maja 1918. Tada je obustavljena proizvodnja jer je Dr.I postepeno zamenjen dvokrilcem Fokkerom D.VII. U maju je već bilo u funkciji 19 aviona Foker D.VII. Međutim, trokrilac Dr.I je ostao u upotrebi do kraja rata, bilo kod domobrana ili - nenaoružanih - u školama letenja[7].

Sačuvani primerci aviona uredi

 
Avion Foker Dr.I u muzeju pre Drugog svetskog rata

Iako je ovaj, po mnogo čemu izuzetan avion, napravljen u 320 primeraka nijedan nije sačuvan do današnjih dana. Poslednji je uništen u bombardovanju Berlina u Drugom svetskom ratu[8]. Verne kopije ovog aviona mogu se videti u sledećim muzejima i kolekcijama:

  • The Museum of Flight, Seattle, USA.
  • The National Museum of the U.S. Air Force, located at Wright-Patterson Air Force Base near Dayton, Ohio, USA.
  • Fantasy of Flight, Polk City, FL 33868, USA.
  • PARCO TEMATICO DELL’AVIAZIONE, Rimini Italia.
  • Great War Flying Museum, Toronto, Canada
  • Lynn Garrison collection, Ireland
  • Old Rhinebeck Aerodrome Museum, USA.

Zemlje koje su koristile avion Foker Dr.I uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Fokker Dr.I” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  2. ^ http://www.theaerodrome.com/aces/germany/richthofen2.php
  3. ^ a b v g D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  4. ^ Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  5. ^ Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. str. 41. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  6. ^ https://riseofflight.com/store/aircraft/fokker-dri/
  7. ^ Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  8. ^ https://www.fantasyofflight.com/collection/aircraft/currently-not-showing-in-museum/wwi/1917-fokker-dr-1-triplane/

Literatura uredi

  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6. 
  • Lekić, Mile (2007). Konstrukcija lakih aviona. Novi Sad: Lem Aeroprom. ISBN 978-86-909363-2-8. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 
  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Jarrett, Philip (2000). Flugzeuge. München: Covengarden. ISBN 978-3-8310-9066-2. 
  • Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  • Janić, Čedomir (2003.),Vek avijacije - [ilustrovana hronologija], Beočin: Efekt 1, ISBN 86-84905-00-8
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,

Spoljašnje veze uredi