Foker T.IV (nem. Fokker T.IV) je hidroavion torpedo-bombarder i mornarički patrolni avion napravljen u Holandiji. Avion je prvi put poleteo 1927. godine. To je bio dvomotorni, viskokrilac, višesedi hidroavion mešovite konstrukcije.

Foker T.IV
Avion Foker T.IV[1]
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Naoružanje
Uveden u upotrebu1927.
Povučen iz upotrebe1942.
Statusneaktivan
Prvi korisnik Holandija; Portugalija mornarica
Broj primeraka33
Dužina17,60
Razmah krila26,20
Visina6,00
Površina krila97,80
Prazan4.665
Normalna poletna7.200
Klipno-elisni motor2 x Wright SR-1820-F2 Cyclone 9-cyl;/Lorraine 12Eb W-12
Snaga2 x 560;/340 kW
Brzina krstarenja215 km/h
Maks. brzina na Hopt260 km/h
Dolet1.560 km
Plafon leta5.900 m
Osnovno3 h 7,9 mm Browning mitraljeza
Bombe800 kg bombi ili 1 h torpedo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Crtež aviona Fokker T.IV u tri projekcije
 
Motor Lorraine Dietrich 12Eb aviona Foker T.IV
 
Aviona Fokker T.IV na sidrištu-Sumatra
 
Avion Fokker T.IV sa četvorokrakim elisama
 
Motor Wright R-1820-F2 Cyclone aviona Foker T.IVa
 
Avion Fokker T.IVa u letu
 
Avion Fokker T.IVa na sidrištu

Dvomotorni torpedo avion razvijen je na osnovu zahteva Kraljevske holandske mornarice za potrebe mornaričke avijacije na Dalekom istoku (Holandska istočna Indija). Prototip ovog aviona je izveo svoj prvi let 7. juna 1927. godine. T.IV je bio opremljen sa dva tečnošću hlađena motora Lorraine-Dietrich od 335 kW.

Proizvedeno je 18 aviona ovog tipa koji su služili čitav niz godina na podrčju današnje Indonezije. Avion se pokazao kao pouzdan sa dobrim letnim karakteristikama i udovoljavao je svim zahtevima mornarice u pogledu izviđanja, patroliranja i spasavanja. Zabeležen je samo jedan pad ovog aviona[2].

Foker je 1935. napravio modernizovanu verziju aviona Foker T.IV sa dva motora Wright SR-1820-F2 Cyclone od 560 kW. Avion je dobio oznaku Foker T.IVa i u odnosu na svog prethodnika ovaj avion je imao zatvoren kokpit za pilote i opremljen je bio rotirajućim mitraljeskim kupolama na kljunu i vrhu trupa. Pored streljačkog naoružanja, mogao je da nosi bombe od 4 h 200 kg ili 18 h 50 kg, ili dva torpeda. Pored toga bio je opremljen i specijalnim cilindrima ugrađenim u trup aviona za stvaranje dimne zavese[3].

Tehnički opis uredi

Trup aviona Foker T.IV i T.IVa je bio pravougaonog poprečnog preseka. Noseća struktura trupa aviona je bila napravljena kao rešetkasta zavarena konstrukcija napravljena od tankozidih čeličnih cevi visoke čvrstoće a obloga trupa je bila delimično od duraluminijumskog lima a najvećim delom od impregniranog platna. Ulaz u avion sa stepeništem se nalazio na levoj bočnoj strani trupa aviona. Kokpiti pilota i sedišta strelaca su bili otvoreni kod aviona T.IV, dok su kod aviona T.IVa piloti sedeli u zatvorenoj kabini a strelci u zatvorenim mitraljeskim kupolama.

Pogonska grupa: Avion Foker T.IV je imao dva krilna tečnošću hlađena motora Lorraine-Dietrich snage 335 kW (450 KS). Na vratilu motora su bile naglavljene ili dvokraka drvena elisa fiksnog koraka ili četvorokraka drvena elisa fiksnog koraka. Tri aviona isporučena Portugaliji bili su opremljeni tečnošću hlađenim motorima Rolls-Royce Eagle snage 268 kW (360 KS), i dvokrakim drv3enim elisama.

Avion Foker T.IVa je imao dva krilna vazduhom hlađena, 9-to cilindrična radijalna motora Wright SR-1820-F2 Cyclone snage 560 kW (750 KS). Na vratilu motora su bile naglavljene dvokrake elise fiksnog koraka ili trokrake podesive metalne elise.

Krila: Avion T.IV je bio visokokrilac, krilo mu je bilo jednodelno, samonoseće, debelog profila. Konstrukcija krila je bila od drveta sa dve rešetkaste drvene ramenjače i rebrima a obloga je od drvene lepenke (šper ploče). Za čvrste ramenjače su vezivani ostali elementi avionske konstrukcije kao što su stajni trap i krilni motori. Motori su dobrim delom bili ugrađeni u krilo sa donje strane. Pokretni delovi krila su takođe imali konstrukciju od drveta dok im je obloga bila takođe od drvene lepenke. Geometrijski posmatrano, polovina krila je imala oblik jednakokrakog trapeza, sa zaobljenim krajem. Osna linija krila je bila upravna na osu trupa aviona. S obzirom na debljinu profila krilo je imalo prostrane krilne šupljine, tako da su u njega bez problema mogli da stanu rezervoari za gorivo. Glavni rezervoari za gorivo su se nalazili u delu krila iznad trupa aviona. Kroz krilo su prolazili svi potrebni uređaji i instalacije. Na krajevima krila su se nalazila navigaciona svetla.

Avion T.IVa je bio srednjekrilac sa konzolnim samonosećim krilom debelog profila. Konstrukcija krila je bila od drveta sa dve rešetkaste drvene ramenjače i rebrima a obloga je od drvene lepenke (šper ploče). Na krilima su postojala proširenja (gondole) u koje su ugrađivani vazduhom hlađeni krilni motori. Sve ostalo vezano za krila je kao kod aviona T.IV.

Repne površine su klasične i sastoje se od vertikalnog i dva horizontalna stabilizatora, kormila pravca i visine. Svi elementi su imali konstrukciju od čeličnih cevi a oblogu od impregnitanog platna. Horizontalni stabilizatori su bili vezani za trup aviona a dodatno kosim upornicama, sa donje strane bili oslonjeni na trup aviona a sa gornje strane su bili zatezačima pričvršćeni za vertikalni stabilizator i na taj način dodatno ukrućeni. Upravljanje pokretnim repnim površinama (kormilima) obavljano je uz pomoć čeličnih užadi (sajli).

Stajni trap Ovaj avion je umesto klasičnog fiksnog stajnog trapa sa točkovima imao dva višekomorna plovka sa kaskadom radi lakšeg odvajanja od vodene površine pri uzletanju. Plovci su se nalazili ispod gondola motora za čiju su konstrukciju bili vezani. Pored toga kosim nosačima su bili vezani za noseću konstrukciju trupa aviona tako da je svaki plovak bio nezavisan jedan od drugog. Ovakva konstrukcija je omogućavala da donja strana trupa bude slobodna za postavljanje i lansiranje torpeda koja su bila okačena ispod trupa aviona. Prečage na konstrukciji su omogućavale da se mehaničari mogu popeti na krilo aviona ili pristupiti motorima. Gornja strana plovaka je bila ravna tako da se posada mogla bez problema (bez straha da će se okliznuti) kretati po njima.

Naoružanje: Avion T.IV je bio naoružan streljačkim naoružanjem koje su sačinjavala 3 mitraljeza Browning kalibra 7,9 mm. Prvi mitraljez se nalazio na klunu aviona, drugi na goroj strani trupa u drugom kokpitu (stražnji strelac) a treći se nalazio na podu trupa aviona iza bomboluka. Od bombarderskog naoružanja avion je mogao da ponese u trupu 800 kg bombi raznih težina ili jedno torpedo okačeno spolja ispod trupa aviona.

Avion T.IVa je bio naoružan streljačkim naoružanjem koje su sačinjavala 3 mitraljeza Browning kalibra 7,9 mm. Prvi mitraljez se nalazio u prvoj tureli na klunu aviona, drugi na tureli koja se nalazila na goroj strani trupa iza pilotske kabine (stražnji strelac) a treći se nalazio na podu trupa aviona iza bomboluka. Od bombarderskog naoružanja avion je mogao da ponese u trupu 800 kg bombi (4 h 200 kg ili 18 h 50 kg) ili dva torpeda okačenih spolja ispod trupa aviona.

Verzije uredi

  • T.IV - Originalna proizvodna verzija sa motorima Lorraine-Dietrich od 335 kW (450 KS). Napravljeno je 18 kom.
  • T.IVa - Verzija sa radijalnim motorima Wright SR-1820-F2 Cyclone od 560 kW (750 KS), zatvoreni kokpit i kupole mitraljeza. Proizvedeno 12 kom.

Operativno korišćenje uredi

Avioni Foker T.IV su isporučivani mornarici Holandske istočne Indije u periodu od 1927 do 1930. godine. Koristili su se za patroliranje i operacije spasavanja na moru iz pomorske baze Sorabaja na Javi sve do 1942. godine, kada su Japanci izvršili napad na Holandsku Istočnu Indiju. Sve avione ovog tipa koji nisu bili uništeni tokom japanskog napada uništile su posade aviona. Portugalija je koristila tri aviona ovog tipa.

Avioni Foker T.IVa su služili u mornarici Holandske istočne Indije od isporuke do 1942. godine to jest do japanski okupacije Indonezije. Sve avione ovog tipa su uništile posade da ne bi pali u ruke Japanaca.

Zemlje koje su koristile avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Литература uredi

  • Jean-Denis Lepage, Torpedo Bombers 1900-1950, An Illustrated History, Pen & Sword Aviation, Barnsley, 2020. ISBN 978-1-52676-347-1.
  • Donald, David (ed.) The Encyclopedia of World Aircraft. Aerospace Publishing. 1997. ISBN 1-85605-375-X..
  • Gunston, Bill. The Encyclopedia of the World's Combat Aircraft. Feltham, Middlesex, UK,: Hamlyn. 1977. ISBN 0-600-33144-X..
  • Taylor, M.J.H. Warplanes of the World: 1918–1939. Shepperton, Surrey, UK: Ian Allan. 1981. ISBN 0-7110-1078-1..
  • Taylor M.J.H.(Editor). Jane's Encyclopedia of Aviation. London: Bracken. 1989. ISBN 1-85170-324-1..

Spoljašnje veze uredi