Fortifikacijska arhitektura

Fortifikacijska arhitektura je veština projektovanja i građenja utvrđenja pri utvrđivanju zemljišta. Postoji fortitifikacijska arhitektura stalnih utvrđenja (velike otpornosti, od kamena, opeka, betona i čelika), građenih najčešće u miru i poljskih utvrđenja (privremenih, manje otpornosti, pretežno od zemlje i drva) građenih neposredno pred borbu ili u toku borbe.

Na tipologiju fortifikacione arhitekture utiče pre svega razvoj napadnih sredstava (hladnog, vatrenog i nuklearnog oružja), položaja utvrđenja (planinski ili ravničarski predeo) i razvoj građevinarstva.

U epohi hladnog oružja razvoj ove arhitekture uslovljavala je upotreba bacačkih sprava (balista, katapult, petroboli i dr.) i opsadne tehnike (udarni ovan, kornjača, opsadna kula i dr), u epohi vatrenog oružja artiljerija i vazduhoplovstvo, a u novije vreme nuklearno, biološko i hemijsko oružje.