Koordinate: 45°59′59″S 1°12′50″Z

For Bojar (franc. Fort Boyard) je utvrđenje koje se nalazi između ostrva Eks i ostrva Oleron, u regionu Poatu-Šarant. Prvobitno je sagrađeno s ciljem da se luka zaštiti od engleske mornarice u XVII veku. For Bojar čini sastavni deo Pomorskog arsenala Rošfora koji se proteže duž čitavog ušća reke Šarant u Atlantski okean. Danas njime gazduje Generalni savet departmana Primorski Šarant.

For Bojar
Između ostrva Eks i ostrva Oleron, na zapadnoj obali Francuske
For Bojar iz ptičje perspektive.
TipTvrđava
Visina~ 20 metara
Opšte informacije
VlasnikGeneralni savet departmana Primorski Šarant
Kontroliše Francuska
Istorija
Vreme gradnjeod 1801. do 1857.
MaterijaliKamen
Informacije o garnizonu
Garnizon~250 vojnika
NamenaIstoimena televizijska igra


Osnovno uredi

Utvrđenje je dugačko 68 metara a široko 31 metar[1]. Bedemi dostižu visinu od 20 metara. Podignuto je na peščanom sprudu nazvanom longe de Boyard po kome je utvrđenje i dobilo naziv. Može se videti sa mosta koji povezuje ostrvo Oleron sa kopnom (južna strana ostrva), ali i sa svetionika Šasiron kad je lepo vreme (krajnji sever ostrva). Svakoga leta, odatle se pušta vatromet, koji se može posmatrati sa svih okolnih plaža. Ovaj vatromet sadrži na hiljade eksploziva i traje, u proseku, tridesetak minuta.

Istorijat uredi

Utvrđenje je podignuto radi zaštite pomorskog arsenala Rošfora, koji je bio jedan od najprestižnijih u celom carstvu. Pravi razlog podizanja ovoga utvrđenja i pored činjenice da su topovi bili raspoređeni na obalama ostrvâ jeste taj što je njihov domet bio isuviše slab (1.500 metara, otprilike) i što je između dva ostrva postojala jedna zona izvan njihovog domašaja[2].

Odmah pošto je oformljen pomorski arsenal, 1666, uočena je neophodnost njegove adekvatne zaštite. Odmah po otpočinjanju radova, bilo je predviđeno da longe de Boyard posluži kao temelj za gradnju, ali nakon što je obavio određene proračune, Sebastijan Le Pretr de Voban je rekao Luju XIV :

„Veličanstvo, bilo bi lakše uhvatiti Mesec zubima nego pokušati na ovom mestu takav poduhvat“.[3]

 
For Bojar

Trebalo je potom čekati sve do početka XIX veka da bi pitanje ponovo dobilo na aktuelnosti. Nacrt je predstavljen Napoleonu i 1801. počelo se sa radovima. Da bi gradnja utvrđenja bila mogućna, projekat je predviđao postavljanje temelja na stenama. Zalihe stena iz kraljevskih kamenoloma nalazile su se u Bojarvilu i počelo se sa njihovim iskrcavanjem u more. Ova operacija mogla se odvijati samo tokom nekoliko časova dnevno, za vreme oseke, zbog morske struje. Iz istog razloga, radovi su se mogli odvijati samo po lepom vremenu. Ali učinak nije bio onakav kakvom su se nadali, stene su se pod sopstvenom težinom zarivale u morsko dno. Naposletku, 1809. projekat je odložen na neodređeno vreme.

Tek za vreme vladavine Luj-Filipa i obnavljanja napetosti između Francuza i Britanaca nastavilo se sa projektom, 1837. godine. Ovoga puta primenjena je nova metoda. Nisu više stene izbacivane u more, već kocke očvrslog kreča, napravljene na licu mesta. Najzad, 1848. završena je izgradnja postolja, čime je ono izdignuto dva metra iznad nivoa mora za vreme plime. Gradnja utvrđenja, pravo rečeno, potrajala je od tada još deset godina:

  • 1852: završena gradnja donjeg nivoa (magacini baruta i hrane, kuhinje).
  • 1854: završetak gradnje prvog nivoa.
  • 1857: završena je izgradnja utvrđenja zajedno sa poslednjim nivoom i izvidničkom kulom.

Utvrđenje je sada moglo prihvatiti dve stotine pedeset ljudi na period od dva meseca bez opštenja sa kopnom. Ali od prvih zamisli do završetka gradnje, domet topova se znatno povećao, te je svrsishodnost građevine bila dovedena u pitanje. U svakom slučaju, opstajala je kao značajno neimarsko delo na moru, baš kao što se to desilo sa nekim svetionicima. Njena vojna namena nikada neće biti onakva kakva je trebalo da bude. Našla se, zatim, na meti pljačkaša; na koncu, više niko nije znao šta bi se sa njom moglo učiniti. Za vreme Pariske komune (1871), poslužiće kao zatvor.

Najzad, 1913. vojska se od nje rastala, topovi su rasprodati. Tokom Drugog svetskog rata, služila je Nemcima kao meta za gađanje.

Godine 1961. utvrđenje je ponuđeno na aukciji po početnoj ceni od 7.500 franaka. Najvišu cenu od 28.000 franaka ponudio je Erik Aer, zubar iz Avorijaa, koji je utvrđenje ostavio napuštenim. Preprodao je utvrđenje 1989. za 1,5 miliona franaka producentu televizijskih igara Žaku Antoanu. Ovaj ga je odmah prodao Generalnom savetu departmana Primorski Šarant. Zauzvrat, departman se obavezao da će preduzeti restauratorske radove i obezbediti isključivo pravo korišćenja objekta produkcijskoj grupi Žaka Antoana (JAC). Otada, ovo mesto je postalo dekor za televizijsku emisiju.

Preporod počev od 1989. godine uredi

Počev od 1989, počela je temeljita obnova utvrđenja. Na dvadeset pet metara od utvrđenja podignuta je platforma (ona je stalno prisutna, ali se nikada ne vidi na televiziji) kako bi bio omogućen pristup brodom, što je do tada bilo neizvodljivo otkako je pristajalište porušeno. Utvrđenje je u celosti očišćeno — pedeset centimetara guana (prirodno đubrivo nastalo raspadanjem naslaga ptičijeg izmeta) i sedamsto kubnih metara razne prljavštine su uklonjeni. Napravljeno je unutrašnje dvorište na prvom nivou, a središnje dvorište je podeljeno na dva dela: „riznica“ je pobočna odaja koja služi predstavljanju kandidata.

Godine 1996. artiljerijske platforme su rasklopljene i restaurirane. Ali For Bojar je trošan i more mu nanosi nova oštećenja. Nakon obavljenih snimanja, 1998. departman odlučuje da započne novu etapu restauracije spomenika. Terasa će u celosti biti rastavljena, kamen po kamen, i ponovo sastavljena nakon što bude očišćena. Helikopter koji je korišćen tokom ovih radova načinio je ukupno blizu šest hiljada obrta između utvrđenja i Bojarvila.

Ova restauracija omogućila je, isto tako, kompletno čišćenje zidova fasade, kao i reparaciju određenog broja pukotina. Još jednom je iz početka urađena hidroizolacija terase. Zidni časovnik sa klatnom, koji nije bio obuhvaćen restauracijom 1989, popravljen je 1998. godine. Na kraju, ova faza radova trajala je od 1998. do aprila 1999. godine. Za sada, poslednja je bila restauracija središnjeg dvorišta tokom zime 20032004.

Od 1950. For Bojar je uvršćen u širi spisak spomenika kulture.

Televizija uredi

  • Od 1990. televizijska igra prvobitno naslovljena sa Ključevi For Bojara, zatim For Bojar, tamo je snimana, pri čemu su ćelije utvrđenja poslužile kao scenografija za igre spretnosti i izdržljivosti.

Film uredi

Utvrđenje je poslužilo kao dekor za snimanje sledećih filmova:

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ Site Comité Départemental du Tourisme de la Charente Maritime [1]
  2. ^ L'Armement, revue de la DGA n°51, mars 1996, pp. 22
  3. ^ Zvanični sajt departmana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2008), Pristupljeno 29. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi