Hamdanidi (arap. حمدانيون‎) su bili arapska šijitska dinastija koja je u 10. veku vladala područjima današnje Sirije, Iraka i Turske. Hamdanidi potiču od starovekovnog hrišćanskog plemena Taglib koje je naseljavalo severnu Arabiju odnosno južnu Mesopotamiju, a osnivačem njihove vladarske dinastije smatra se Hamdan ibn Hamdun kome je abasidski kalif 890. godine poverio upravu nad Mardinom u jugoistočnoj Anadoliji. Njegovom sinu Abdulahu (904.-929.) poverena je uprava nad Mosulom (906.) odnosno Bagdadom (914.), a Abdulahovom nasledniku Hasanu Nasir ad-Dauli (929.-968.) Mosul, Alep i Dijarbakir. Hasanova tiranska vlast dovela je do njegovog svrgavanja od strane vlastite porodice, a desetak godina kasnije dinastija doživljava veliki udarac kada ih 979. godine u Mesopotamiji pobeđuje iransko Bujidsko carstvo. Hamdanidi su vodili sukobe i sa Vizantijom odnosno Fatimidima koji ih pokoravaju 1003. godine. Hamdanidi su ostali upamćeni kao dobri ratnici ali i pokrovitelji arapske umetnosti, naročito književnosti.

Područje pod hamdanidskom upravom u 10. veku (označeno crvenom bojom)

Literatura uredi