Helmholcova teorema

Helmholcova teorema ili Helmholcova dekompozicija predstavlja jednu od teorema vektorskoga računa. Prema toj teoremi ako su divergencija i rotor za trodimenzionalno vektorsko polje određeni u svakoj tački konačne oblasti, tada unutar nje vektorsko polje može da se rastavi na dve komponente, jednu irotacionu (čiji rotor je jednak nuli) i drugu solenoidnu. Helmolcova teorema je dobila ime po Hermanu fon Helmholcu.

Teorem

uredi

Ako su divergencija i rotor za trodimenzionalno vektorsko polje   određeni u svakoj tački konačne oblasti, tada se unutar te oblasti to vektorsko polje može da se rastavi na dve komponente, jednu irotacionu (čiji rotor je jednak nuli) i drugu solenoidnu, tj:

 

gde je:

  i
 

To zapravo znači da se takvo vektorsko polje može generirati sa dva potencijala, jednim skalarnim   i drugim vektorskim  .

Potencijali

uredi

Pošto je:

 
 
 

Onda se te dve funkcije dadu izraziti preko skalarnoga potencijala   i vektorskoga potencijala   tj:

 
 

odnosno:

 

Pri tome je:

 
 

Ako   opada dovoljno brzo u beskonačnosti, tada druga komponenta teži nuli, pa vredi:

 
 

Longitudinalna i transverzalna polja

uredi

Često se u fizici te dve komponente vektorskoga polja pominju kao longitudinalna i transverzalna komponenta. Takva terminologija nastala je kada se Furijeovom transformacijom od polja   dobije polje  , koje se onda u svakoj tački k dekomponira u dve komponente, od kojih je longitudinalan u smeru k, a transverzalna vertikalna na k. Tada imamo:

 
 
 

Inverznom Furijerovom transformacijom dobijamo:

 
 
 

što predstavlja Helmholcovu dekompoziciju.

Literatura

uredi
  • Helmholcova teorema
  • George B. Arfken and Hans J. Weber, Mathematical Methods for Physicists, 4th edition, Academic Press: San Diego (1995)