Heloti su bili Peloponeski Grci koji su postali robovi pod vlašću Sparte. Prvi heloti su bili Grci iz Mesenije, koju je Sparta pobedila i osvojila. Sparta osvaja Mesiniju u ratu koji je trajao negde oko 735. p. n. e. -710. p. n. e.. Porobljeni Grci iz Mesenije činili su većinu helota. Kritija je opisao helote kao „najveće robove“,[1] dok su prema Poluksu oni zauzimali status „između slobodnih ljudi i robova“.[2]

Heloti su kičma poljoprivredne proizvodnje Sparte

uredi

Heloti su živeli u domaćinstvu svog gazde, ali vlasnik helota je bila država. Za razliku od uobičajenih robova gazde ih nisu mogle osloboditi. Služili su kao zemljoradnički i domaći robovi, a ponekad i kao vojne sluge. Spartanci su obično imali poljoprivredne helote, tako da su bili kičma poljoprivredne proizvodnje Sparte, koja je proizvodila viškove.

Strah od ogromnog broja helota

uredi

Helota je bilo mnogo više od Spartanaca, verovatno u mnogo većem omeru nego što je bio omer robova i slobodnih ljudi u ostalim grčkim polisima. Herodot je tvrdio da je na svakog Spartanca dolazilo 7 helota u bici kod Plateje 479. p. n. e.,[3] ali ta brojka se često dovodi u sumnju. Bojeći se pobune Spartanci su se stalno pripremali da vojno skrše bilo koju pobunu. Zbog istog razloga bojali su se ići u vojne kampanje daleko od Sparte. Heloti su bili ritualno maltretirani i ponižavani. Spartanci su polagali ispit zrelosti. Proglašavao bi se godišnje jednom ritualni rat protiv helota, pa oni koji polažu ispit zrelosti treba da ubiju bilo koga helota na koga naiđu noću, i pripadnici Kripteje maltretirani su bez straha od verskih posledica.[4][5][6]

Heloti u ratu

uredi

Tokom rata heloti bi služili kao laka pešadija i kao veslači po brodovima. Tokom Peloponeskog rata borili su se i kao teška pešadija, a helot koji bi se istakao u bici, mogao je biti oslobođen. Oslobođeno je oko 2.000 helota, ali su navodno kasnije ubijeni.

Reference

uredi
  1. ^ Apud Libanios, Orationes 25, 63 = Frag. 37 DK; see also Plutarch, Li hi Lycurgus 28, 11.
  2. ^ Pollux 3, 83. The expression probably originates in Aristophanes of Byzantium; Cartledge, p.139.
  3. ^ Herodotus. Histories 9.10.
  4. ^ Plutarch, Life of Lycurgus, 28, 3–7.
  5. ^ Herakleides Lembos Fr. Hist. Gr. 2, 210.
  6. ^ Athenaeus, 657 D.