Hermetički red Zlatne zore

Zlatna zora (engl. Golden Dawn) je hermetički red s kraja 19. i početkom 20. veka.[1]

Jedan od simbola reda

Osnivanje

uredi

Zlatnu zoru 1888. osnivaju Vilijem Vin Vestkog, Vilijem Robert Vudmen i Semjuel Meters u Velikoj Britaniji. Red se na početku svog postojanja predstavljao kao hermetičko društvo odabranih rozenkrojaca i čak je neko vreme važio za isključivo rozenkrojcerski red.[1]Grupe su zatvorenog tipa i nestalnog članstva. Kao i u prošlosti i danas su članovi Zlatne zore aktivni u nekoj od postojećih okultnih grupa kao na primer Bela gnostička crkva, Internacionalna škola zlatnog ružinog krsta, Ordo Templi Orientis, itd.

Rituali

uredi
 
Alister Krouli kao sveštenik Zlatne zore

Učenici nakon ulaska u red počinju da praktikuju magiju.[2] Objašnjava im se praksa seksualne magije, zatim alhemija, odbrana od crne magije, itd.[3]

 
Još jedan simbol Golden Dawn-a

Hijerarhija reda je podeljena u tri stepena i svaki od njih ima svoj psihomagijski nivo. Kada bi praktikanti prvog reda ovladali gore pomenutim tehnikama morali bi da provedu obaveznih 9 meseci, što bi se odnosilo na vreme koje prođe pre porođaja nakon čega bi se novi adept (osoba koja je aplicirala za prijem) simbolično rodio, u napornim meditacijama, samoanalizama i samoterapijama.[1] Ulaskom u drugi stepen adepti bi postali ″majstori okultizma″, u ovom stepenu postoje 3 čina, mlađi, stariji i oslobođeni adept.[1] Veliku belu ložu činili su majstori trećeg reda, da bi ušli u konačni treći stepen adepti su prešli bezdan koja podrazumeva raspad prethodne ličnosti i stvaranje potpuno nove u vidu bestelesnih majstora koji će rukovoditi Zlatnom zorom. Pred njihovim očima se odvijala duhovna evolucija ljudskog roda. Jedan od adepta trećeg stepena bio je i Alister Krouli.[4]

Kontroverze

uredi

Pojedini izvori navode da mnogi iskušenici nikada nisu dostigli drugi stepen jer bi stroge meditacije kod njih izazvale stanje šizofrenije kao i druga oboljenja, samim tim se u redu smatra da su drugi i treći stepen samo za odabrane.[1]

Vidi još

uredi

Napomene i reference

uredi
  1. ^ a b v g d [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. oktobar 2009) (jezik: srpski)
  2. ^ [2] (jezik: engleski)
  3. ^ [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2011) (jezik: srpski)
  4. ^ [4] (jezik: engleski)

Literatura

uredi

Zoran D. Luković: Verske Sekte, Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, izdavačka kuća „Draganić“, Pravoslavna misionarska škola

Spoljašnje veze

uredi