Hoensalcburg (zamak)

Hoensalcburg (nem. Festung Hohensalzburg) je zamak koji se nalazi na vrhu Festungsberga, malog brda u gradu Salcburgu, na nadmorskoj visini od 506 metara.[1]

Zamak Hoensalcburg, Salcburg, Austrija

Istorija zamka uredi

Godine 1077, na brdu iznad Salcburga, nadbiskup Gebhard Salcburški je podigao tvrđavu Hoensalcburg koja je postala njegovo prebivalište. Tvrđava je vremenom neprestano proširivana, sve dok nije postala najimpozantniji vojni kompleks u Srednjoj Evropi. U njoj su nadbiskupi pronalazili utočište u nemirnim vremenima, kakva su bila ona između 1520. i 1526. godine, tokom Seljačkog ustanka koji je potresao Nemačku, već raspaljenu verskom pobunom Martina Lutera. Ti svešteni kneževi tiranski su se odnosili prema svojim podanicima. Jedan od njih, Leonard fon Kojčah, u lance je okovao ugledne građane Salcburga jer su uporno zahtevali da naređenja primaju samo od cara. Da bi izbegao gnevnu pobunu on se 1511. godine zatvorio u Hoensalcburg. Upravo je Leonard dvorac pretvorio u raskošnu građevinu.

 
Kapela nadbiskupa Leonarda fon Kojčaha

Najintrigantniji od tih okrutnih prelata bio je Volf Ditrih fon Rajtenau koji je voleo sebe da naziva Archiepiscopus et princeps. Za “religiozno-svetovnog nadbiskupa” izabrali su ga kanonici katedrale 1587. godine kada je imao samo 28 godina. Obožavao je umetnost, književnost i muziku (1591. godine osnovao je salcburški dvorski orkestar), a biskupiju je pretvorio u dvor. Pošto je bio rasipnik, Hoensalcburg mu nije odgovarao pa je počeo da obnavlja grad, dodajući građevine u stilu protivreformacije koja se širila katoličkom Evropom iz Rima. Za sebe je izgradio Rezidenciju, a za svoju ženu, Salomu Alt fon Altenau, palatu Mirabel. Ponovo je izgradio staru romaničku katedralu koja je bila uništena u požaru. Kružile su priče da je on bio “Neron u mantiji”, odnosno da je sam podmetnuo požar jer više nije mogao da podnese da služi misu u toj “starinarnici”. Pošto je Ditrih napustio neudobnu tvrđavu Hoensalcburg, otišao je da živi u svojoj novoj i luksuznoj rezidenciji u srcu grada. No, posle 24 godine vladavine, 1611. godine ga je zarobio i zatvorio vojvoda Maksimilijan Bavarski, s kojim je imao teritorijalna neslaganja. Papski poslanik je prisilio vojvodu da mu preda zatvorenika, ali, bez obzira na to, Volf Ditrih je ipak morao da se povuče. Njegov naslednik, Markus Sitikus od Hoenemsa, zatvorio je raščinjenog nadbiskupa u Hoensalcburg, tvrđavu koju Volf Ditrih nije voleo. Tamo sedam godina kasnije i umro, 1617. godine.

Položaj i izgled uredi

 
Zamak noću

Najstariji deo tvrđave je središnji, poznat kao “Stari dvorac”. Obnovljen je u 15. veku, kada su bile izgrađene i okrugle kule na spoljašnjoj kurtini. Nadbiskup Leonard fon Kojčah znatno ga je proširio pretvorivši ga u utvrđenu citadelu koja se uzdizala na vrhu Menhsberga. Spoljašnji grudobrani dodati su u 16. i 17. veku da bi se odbranili od najezde Turaka. Delovi rezidencije pretvoreni su u raskošne svečane odaje. Primer je poznata Zlatna dvorana sa uvijenim stubovima od crvenog mermera, neobičnim tavanicama, složenim gotičkim ukrasima i sobnom peći od majolike koja je izuzetan primer pozne srednjovekovne umetnosti, a prefinjeno je ukrašena figurama svetitelja. Tvrđava, do koje se lako dolazi uspinjačom koja je postavljena 1892. godine, ima značajnu umetničku zbirku.

Zanimljivosti uredi

Povodom 9 vekova od izgradnje zamka, Nemačka je 1977. godine dala u opticaj novčić od 100 šilinga sa slikom zamka na njemu.[2]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Hohensalzburg Castles Altitude and Location”. Arhivirano iz originala 30. 04. 2019. g. Pristupljeno 10. 05. 2015. 
  2. ^ 100 šilinga

Literatura uredi

  • Dvorci sveta/Đani Gvadalupi i Gabrijele Reina (prevod Milena Bojović). Novi Sad, Međunarodni istraživački institut za kulturu: Pravoslavna reč, 2008. 2008. ISBN 978-86-86331-03-8..

Spoljašnje veze uredi