Hrvatski katolički pokret

Hrvatski katolički pokret (HKP) bio je oblik političkog katolicizma koji je djelovao u prvoj polovini 20. vijeka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pokret je bio odgovor na sve veći liberalizam, novim, agresivnim pristupom, jer su Katolička crkva i katolicizam izgubile dotadašnji uticaj.

Krčki biskup Anton Mahnič.

Istorija

Pokret je započeo Prvim hrvatskim katoličkim sastankom u Zagrebu 1900, a podstaknut je sličnim pokretima u Evropi i impulsima papa Lava XIII i Pija X. Zaključkom sastanka osnovano je hrvatsko katoličko izdavačko društvo koje je izdavalo katoličke novine Hrvatstvo u Zagrebu 1904. godine. U međuvremenu, krčki biskup Anton Mahnič (1850—1920) pokrenuo je časopis posvećen hrišćanskoj filozofiji pod nazivom Hrvatska straža. Istovremeno, osnovao je studentske katoličke časopise i društva širom Austrougarske. Jedan od njih bio je akademski klub „Domagoj”, osnovan 1906. u Zagrebu. Organ studentskih društava bio je Luč (objavljen 1905), a čiji je urednik bio Ljubomir Maraković.

Hrvatska straža, filozofski apologetski časopis koji je pokrenuo biskup Anton Mahnič 1903. godine.

Kasnije je Mahnič pokrenuo društvo Pije, koje je izdavalo sedmične novine Jutro. Bilo je nekih sukoba između grupe oko Hrvatstva, koja je osnovala novu političku stranku, i grupe oko Jutra. Presudna godina za HKP bio je 1910. kada je uspostavljen Hrvatski katolički narodni savez, a Hrvatstvo sa svojom političkom strankom nestalo. Iste godine, osnovan je Hrvatski katolički đački savez, kao korporativno tijelo svih đačkih udruženja. HKP je ojačao i ubrzo je dobio novo rukovodstvo — Hrvatski katolički seniorat (HKS), ekskluzivnu organizaciju katolički klerikalnih i laičkih intelektualnih krugova (1912).

Cilj HKP-a bio je odbrana i promovisanje katoličke vjere i njenih moralnih načela u hrvatskom javnom i društvenom životu, koji su bili ugroženi ubrzanim liberalizmom i sekularizmom. Takođe, najvažnije pitanje bilo je okupljanje i duhovno i intelektualno obrazovanje mladih. Do početka Prvog svjetskog rata, HPK je imao oko 5000 članova u različitim vrstama osnovnih društava u gradovima i selima.

Sudbonosni događaj u razvoju HKP-a bilo je božićno izdanje katoličkog časopisa Riječke novine, seniori — krug okupljen oko Petra Rogulje — objavljuje prvi „politički programni članak” u kojem zauzimaju stav o neophodnosti težnje „narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba”. Kada su seniori prihvatili politički program Majske deklaracije (1917) kao osnovu za svoj rad na „nacionalnim pitanjima”, bilo je sasvim očigledno da je Roguljina „jugoslovenska orijentacija” HKP-a izvojevala odlučujuću pobjedu. Deklaracija je dostigla politički vrhunac kada je dobila javnu podršku Antona Mahniča 1918. godine. HKS osnovao je Hrvatsku pučku stranku 1919, koja je uglavnom bila klerikalna i dominantno jugoslovenski orijentisana, što je dovelo do velikog neuspjeha u novoj državi — Kraljevini Jugoslaviji.

U novim okolnostima, dvadesetih godina 20. vijeka pojavila se nova laička katolička organizacija „Hrvatski orlovski savez”, koju su osnovali Ivo Protulipac i Ivan Merc. Orlovi su postali vrlo popularna i rasprostranjena katolička omladinska organizacija. Zbog represija jugoslovenskog režima, Orlovi su počeli djelovati pod novim nazivom „Križarska organizacija” (1929).

Od prvobitnog HKP-a nije ostalo ništa osim „Domagoja” i „Križara”. Između „Domagoja” i „Križara” postojala su veliki sporovi i nesuglasice. Iako su biskupi pokušali 1930-ih da ujedine „Domagoj” i „Križare” u jedinstvenu „Katoličku akciju”, to nije bilo moguće.

Poslije Drugog svjetskog rata u komunističkoj Jugoslaviji bile su zabranjene sve javne vjerske djelatnosti povezane sa antikomunističkom političkom.

Vidi još

• Politički katolicizam

Literatura

• Biondich, Mark (2007). „Radical Catholicism and Fascism in Croatia, 1918–1945”. Totalitarian Movements and Political Religions (na jeziku: engleski). 8 (2): 383—399. ISSN 1469-0764. doi:10.1080/14690760701321346. Pristupljeno 19. 7. 2021. 
• Lončarević, Vladimir (2005). „Književno-kulturno značenje časopisa Hrvatska Straža "Anima croata naturaliter christiana"”. Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti (na jeziku: hrvatski). 60 (1): 55—70. ISSN 0351-3947. Pristupljeno 19. 7. 2021. 
• Matijević, Zlatko (15. 12. 2005). „Croatian Catholic Movement and the Creation Of The Yugoslav State (1912-1918)”. Review of Croatian history (na jeziku: engleski). I (1): 159—178. ISSN 1845-4380. Pristupljeno 19. 7. 2021. 
• Kristo, Jure G. (2004). Hrvatski katolički pokret: (1903.-1945) (na jeziku: hrvatski). Glas Koncila. ISBN 978-953-6324-41-5. Pristupljeno 19. 7. 2021. 
• Matijević, Zlatko (20. 6. 2001). „Hrvatski katolički pokret i politika (1903.–1929)”. Croatica Christiana periodica (na jeziku: hrvatski). 25 (47): 181—205. ISSN 0350-7823. Pristupljeno 19. 7. 2021. 
• Sinjeri, Josip (3. 12. 2007). „BISKUP ANTUN MAHNIĆ I HRVATSKI KATOLIČKI POKRET”. Riječki teološki časopis (na jeziku: hrvatski). 30 (2): 551—587. ISSN 1330-0377. Pristupljeno 19. 7. 2021. 
• Novak, Viktor (2011). Magnum Crimen: Half a Century of Clericalism in Croatia : Dedicated to the Known and Unkown Victims of Clericalism (na jeziku: engleski). 1. Gambit. ISBN 978-86-7624-048-7. Pristupljeno 19. 7. 2021. 
• Novak, Viktor (2011). Magnum Crimen: Half a Century of Clericalism in Croatia : Dedicated to the Known and Unkown Victims of Clericalism (na jeziku: engleski). 2. Gambit. ISBN 978-86-7624-049-4. Pristupljeno 19. 7. 2021.