Црвени палмин сурлаш

Crveni palmin surlaš (lat. Rhynchophorus ferrugineus) je vrsta insekta iz porodice surlaša (Curculionidae), takođe poznat i kao azijski palmin žižak. Odrasle jedinke su relativno velike, u rasponu od 2 do 5 cm dužine i obično rđasto crvene boje, ali se javljaju i u mnogo drugih nijansi, te se lako mogu pomešati sa drugim vrstama surlaša (na primer Rhynchophorus vulneratus).[2] Larve crvenog palminog surlaša u deblu palme mogu da kopaju rupe dugačke i do 1 m, što dovodi do slabljenja biljke domaćina i na kraju do njenog uginuća. Zbog toga se ovaj insekt smatra glavnom štetočinom u plantažama palmi, uključujući kokosove palme, urmine palme i palme iz kojih se dobija palmino ulje.[3]

Crveni palmin surlaš
Rhynchophorus ferrugineus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
R. ferrugineus
Binomno ime
Rhynchophorus ferrugineus
(Olivier, 1790)[1]
Sinonimi
  • Curculio ferrugineus Olivier, 1790
  • Curculio schach Olivier, 1790
  • Curculio vulneratus Panzerer, 1798
  • Calandra ferruginea Fabricius, 1801
  • Rhynchophorus pascha Boheman in Schönherr, 1845
  • Rhynchophorus ferrugineus v. tenuirostris Chevrolat, 1882
  • Rhynchophorus indostanus Chevrolat, 1882
  • Rhynchophorus signaticollis Chevrolat, 1882
  • Rhynchophorus pascha v. cinctus Faust, 1892
  • Rhynchophorus ferrugineus v. seminiger Faust, 1894
  • Rhynchophorus signaticollis v. dimidiatus Faust, 1894

Poreklom iz tropskih predela Azije, crveni palmin surlaš proširio se i na Afriku i Evropu, a do Sredozemlja je stigao 80-ih godina 20. veka. Prvi put je zabeležen u Španiji 1994. godine.[4] Zaraza je primećena i na Malti i u Italiji (Toskana, Sicilija i Kampanja), kao i u Francuskoj 2006. godine. Surlaš se takođe razmnožio širom Portugalije, posebno na jugu. Crveni palmin surlaš rapidno se širi i duž Jadranske obale, pa je poslednjih godina njegova pojava konstatovana i u Albaniji, Sloveniji i Hrvatskoj. Na teritoriji Crne Gore prisustvo ovog insekta prvi put je primećeno u Ulcinju, oktobra 2012. godine,[5] te je Uprava za bezbednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove sačinila 2016. godine Akcioni plan za sprečavanje širenja i suzbijanje crvenog surlaša palmi.[6] Veruje se da se ovaj veoma štetni insekt pojavio i u Maroku, Alžiru i drugim zemljama Severne Afrike, ali za ovu tvrdnju i dalje nema zvanične potvrde.[7] Njegova pojava prvi put je prijavljena u Americi na Kurasau u januaru 2009. godine[8] i iste godine u Arubi.[9] U Sjedinjenim Američkim Državama pojava crvenog palminog surlaša primećena je prvi put krajem 2010. godine u primorskom gradu Laguna Bič, u Kaliforniji.[10][11]

Životni ciklus uredi

Crveni palmin surlaš živi u unutrašnjosti palme, gde završava ceo životni ciklus. Odrasla ženka polaže jaja u krošnju palme, u meko tkivo mladih listova, ili u unutrašnjost debla, praveći tunele i šupljine.[12] Iz jaja se legu bele, beznoge larve. Larva se hrani, terminalnim pupoljcima i mekim vlaknima, bušeći tunele kroz unutrašnje tkivo drveta oko mesec dana. Larva može porasti u dužinu 6-7 cm.[13] Na prelasku u stadijum lutke larva napušta drvo i formira čauru (kokon), od suvih palminih vlakana u ostacima opalog lišća u podnožju drveta. Ukupan životni ciklus insekta traje 45-139 dana.[14]

Polaganje jaja uredi

Nakon oplodnje odrasla ženka može da izleže i do 500 jaja. Jaja polaže u pukotine i oštećenja koja je sama napravila u potrazi za hranom ili koja su nastala na neki drugi način. Tokom polaganja jaja ženka se postavlja u položaj glavom nagore, prema otvoru, dok se trećim parom nogu "ankeriše" u tkivo debla, kako bi mogla da ugura jaja u žilavo tkivo palme. Nakon polaganja ženka čuva i štiti jaja sekretom koji se brzo stvrdne oko jaja. U proseku ženke proizvode oko 200 jaja u jednom pologu, od kojih se većina izleže u roku od 3 dana. Jaja su bela, cilindrična, sjajna, ovalnog oblika, prečnika 1-2,5 mm. Na leđnoj strani ova jaja imaju poseban "poklopac", koji obezbeđuje kiseonik insektu u razvoju.

Larva i lutka uredi

Novorođena larva je žućkasto bela, segmentirana, beznoga, a glava je zaštićena hitinskim omotačem (karakterističnim za surlaše), koji je nešto tamnije braon boje od ostatka tela. Larve imaju snažne vilice kojima progrizaju put od osnove do krune, gde se halapljivo hrane. Nakon završetka larvenog razvoja, larva ponekad izlazi iz stabla i formira lutku od vlakana dobijenih od unutrašnjeg tkiva palme. U stadijumu lutke prolazi metamorfozu u odraslu jedinku - imaga. Larva može formirati lutku i u osnovi lista, kao i u osnovi debla.

Odrasla jedinka - imago uredi

Odrasli insekt je odličan letač, sposoban da preleti velike razdaljine.[15] U najvećem broju slučajeva crveni palmin surlaš ne prelazi u drugu palmu dok god ona u kojoj živi nije potpuno uništena.[12]

Simptomi zaraze uredi

 
Deblo feniks palme oštećeno napadima crvenog palminog surlaša
 
Feniks palma potpuno uništena posle napada crvenog palminog surlaša

Glavni simptomi napada crvenog palminog surlaša, uvenuće i gubitak krošnje, postaju vidljivi tek kada je palma gotovo uništena. Tipičan simptom napada su klonuli listovi, tako da cela biljka dobija karakterističan izgled, poput kišobrana.[12] Zbog oštećenja vaskularnog tkiva prvo stradaju donji listovi, a na kraju i cela krošnja. Osim direktne štete nanete progrizanjem tkiva biljke pate i od sekundarnih infekcija uslovno-patogenim bakterijama i gljivicama, koje se mogu razviti na oštećenom tkivu i ubrzati propadanje. Kada se spoljni simptomi pojave zaraza može biti prisutna i više od 6 meseci. Kod jako inficiranih palmi zvuci bušenja i žvakanja larvi mogu se čuti ako se uvo prisloni uz deblo palme. Najnovija istraživanja se obavljaju pomoću elektronskih detektora zvuka ili uz pomoć pasa obučenih da prepoznaju miris surlaša ili truleži palminog tkiva, kako bi se infekcija otkrila u ranom stadijumu.[14]

Kontrola i suzbijanje uredi

Glavni metod kontrole je primena sistemskih insekticida. Insekticid se obično aplicira kroz levak, oko 5 cm iznad inficirane zone debla. Zaraza crvenim palminim surlašem može se kontrolisati pomoću mamaca sa feromonima i zamki. U poslednje vreme koriste se i nove, alternativne tehnologije, koje se baziraju na bioinsekticidima koji su dizajnirani da efikasnije kontrolišu i suzbijaju ovu štetočinu. Fromoni mirisom privlače insekta do mesta najveće koncentracije insekticida, koji ga tu najefikasnije ubija.[16] Još jedan ekološki metod kontrole je upotreba entomopatogenih gljiva[17][18] Uporedo sa biološkim metodama razvijaju se i drugi metodi, kakav je, na primer, mikrotalasni obruč koji se može koristiti za sterilizaciju pojedinačnih stabala.[19] Za rano otkrivanje crvenog palminog surlaša može se uspešno primeniti i bioakustika, metod koji se zasniva na osetljivim mikrofonima koji se ubacuju u deblo, gde mogu snimiti bilo koji zvuk, a digitalnom obradom signala utvrđuje se da li ih emituje crveni palmin surlaš.[20] Zaražene biljke kod kojih su izraženi svi simtomi infekcije neophodno je ukloniti pod nadzorom fitosanitarne inspekcije.[12]

Prevencija uredi

Kako crveni palmin surlaš voli da položi jaja u meka tkiva, jedan od načina prevencije zaraze je i izbegavanje mehaničkog oštećenja biljke. Premazivanjem rana posle orezivanja mrtvih i starih listova takođe se može smanjiti verovatnoća zaraze. Unošenje biljnog materijala kao što su plodovi, opalo lišće i sl. iz zaraženih u nezaražena područja takođe se ne preporučuje. Takođe je moguće i preventivno tretiranje palmi na kojima nema znakova prisustva surlaša insekticidima (Dimetoat, Hlorpirifos, Neonikotinoidi).[12]

Širenje zaraze uredi

Do sada je ustanovljeno da crveni palmin surlaš napada 19 vrsta palmi širom sveta. Iako je prvi put primećen na kokosovim palmama u Jugoistočnoj Aziji, svoje uporište našao je, u protekle dve decenije, na urminoj palmi u više zemalja Bliskog istoka, a zatim se proširio na Afrikeu i Evropu.[21] Prenošenje zaraze potpomognuto je unošenjem inficiranog sadnog materijala iz zaraženih u nezaražena područja.[4] U oblasti Mediterana crveni palmin surlaš nanosi ozbiljne štete feniks palmama (Phoenix canariensis). Trenutno, zaraza je prijavljena u oko 15% svih zemalja proizvođača kokosa u sveti svetske kokos zemljama u razvoju i u skoro 50% zemalja u kojima se uzgaja urmina palma.[22]

U laboratorijskim uslovima ovaj insekt uspešno je uzgojen i na američkim agavama i šećernoj trsci, ali pojava insekta na ovim vrstama nije zapažena u prirodi. Postoje podaci da surlaš od svih kultivara urmine palme najčešće napada 'Sukkary' sorte.[23]

Vrste Washingtonia filifera i Chamaerops humilis često su otporne na napade crvenog palminog surlaša.[24]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Rhynchophorus ferrugineus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2010) at European and Mediterranean Plant Protection Organization (EPPO) - pristupljeno 4. 5. 2016.
  2. ^ Hallett, R.H., Crespi, B.J., Borden, J.H. 2004.
  3. ^ Rhynchophorus ferrugineus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jul 2007) at North American Plant Protection Organization (NAPPO) - pristupljeno 4. 5. 2016.
  4. ^ a b FERRY, M.; GÓMEZ, S. (2002). „The Red Palm Weevil in the Mediterranean Area”. Palms. 4. International Palm Society. 46. Arhivirano iz originala 27. 02. 2009. g. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  5. ^ „PROŠIRENE GRANICE OBILjEŽENOG PODRUČJA U KOJIMA JE POTVRĐENO PRISUSTVO CRVENOG PALMINOG SURLAŠA”. Fitosanitarna uprava. Arhivirano iz originala 02. 06. 2016. g. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  6. ^ „Akcioni plan za sprječavanje širenja i suzbijanje crvenog surlaša palmi - Rhynchophorus ferrugineus (Oliver)”. Fitosanitarna uprava. Arhivirano iz originala 02. 06. 2016. g. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  7. ^ Web informativa del picudo rojo en Canarias - pristupljeno 4. 5. 2016.
  8. ^ Kleine, Ben (28. 3. 2009). „Biologische bestrijding Red Palm Weevil”. Americas on Curaçao. Arhivirano iz originala 4. 6. 2016. g. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  9. ^ RICHARDSON, LEN (decembar 2010). „World’s worst palm pest in state” (PDF). California Farmer. Arhivirano iz originala (PDF) 02. 06. 2016. g. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  10. ^ Destructive exotic beetle found in Laguna Beach Orange County Register - pristupljeno 4. 5. 2016.
  11. ^ Red Palm Weevil, Worst Known Pest of Palm Trees Detected in Laguna Beach Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. septembar 2011), CDFA - pristupljeno 4. 5. 2016.
  12. ^ a b v g d „Upozorenje:Novi i opasni neprijatelji palmi”. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja. Arhivirano iz originala 08. 01. 2018. g. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  13. ^ Wattanapongsiri, A. 1966.
  14. ^ a b „THE RED PALM WEEVIL, RHYNCHOPHORUS FERRUGINEUS, A NEW PEST THREAT IN THE CARIBBEAN: BIOLOGY AND OPTIONS FOR MANAGEMENT” (PDF). CEDAF / Centro para el Desarrollo Agropecuario y Forestal. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  15. ^ „Red palm weevils can fly 50 kilometers in 24 hours”. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  16. ^ „PALM / COCONUT PESTS”. Arhivirano iz originala 9. 5. 2016. g. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  17. ^ Gindin, G. (2006). „Evaluation of the Entomopathogenic Fungi Metarhizium anisopliae and Beauveria bassiana against the Red Palm Weevil Rhynchophorus ferrugineus” (PDF). Phytoparasitica 34(4): 370—379. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  18. ^ Deadman, M. L.; Azam, K. M.; Ravzi, S. A.; Kaakah, W. „PRELIMINARY INVESTIGATIONS INTO THE BIOLOGICAL CONTROL OF RED PALM WEEVIL USING BEAUVERIA BASSIANA” (PDF). PUBHORT. Department of Crop Sciences, Sultan Qaboos University, and Department of Crop Production, UAE University. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  19. ^ „Ecopalm Ring”. Ecopalm. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  20. ^ Walid Barakat, Hussein; Hussein, Mohamed Ahmed; Becker, Thomas (avgust 24-28, 2009). „APPLICATION OF THE SIGNAL PROCESSING TECHNOLOGY IN THE DETECTION OF RED PALM WEEVIL” (PDF). 17th European Signal Processing Conference (EUSIPCO 2009). Glasgow, Scotland: Faculty of Life Science Engineering, Technical University of Munich. Pristupljeno 5. 5. 2016.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  21. ^ Dutta, Ram; Azad Thakur, Narain Singh; Bag, Tusar Kanti; Anita, Ngashepam; Chandra, Satish; Ngachan, Shishom Vano (septembar 2010). „New Record of Red Palm Weevil, Rhynchophorus ferrugineus (Coleoptera: Curculionidae) on Arecanut (Areca catechu) from Meghalaya, India”. Florida Entomologist. Florida Entomological Society: 446—448. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  22. ^ Faleiro, J.R. (septembar 2006). „A review of the issues and management of the red palm weevil Rhynchophorus ferrugineus (Coleoptera: Rhynchophoridae) in coconut and date palm during the last one hundred years”. International Journal of Tropical Insect Science. 26 (3): 135—154. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  23. ^ Al-Ayedh, H. „Evaluation of Date Palm Cultivars for Rearing the Red Date Palm Weevil, Rhynchophorus ferrugineus (Coleoptera: Curculionidae)”. Florida Entomologist. 3. Florida Entomological Society. 91: 353—358. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  24. ^ Dembilio, Ó.; Jacas, J. A.; Llácer, E. (1. 2. 2009). „Are the palms Washingtonia filifera and Chamaerops humilis suitable hosts for the red palm weevil, Rhynchophorus ferrugineus (Col. Curculionidae)?”. Journal of Applied Entomology. 133: 565—567. Pristupljeno 5. 5. 2016. 

Spoljašnje veze uredi