Crkva Svete Petke u Vranju

Crkva Svete Petke poznata je i kao Krstata džamija i nalazi se u blizini Belog mosta u blizini Vranjske reke. Datira iz XIII veka kao srednjovekovna srpska crkva. Za vreme Turaka, crkva je pretvorena u džamiju tako što je dograđen minaret, ali su Turci ostavili krst, pa je narod prozvao Krstata džamija.[1] Nakon oslbođenja Vranja, ustanici su porušili osam džamija u gradu, a među njima i ovu. uskoro je na ruševinama sagrađena crkva Svete Petke.

Crkva Svete Petke
Hram Svete Velikomučenice Paraskeve
Ulaz u crkvu
Osnovni podaci
Tipcrkva
Lokacija
MestoVranje
DržavaSrbija

Istorija

uredi

Nevelika crkvica posvećena Svetoj velikomučenici Petki Trnovi nalazi se u vranjskom naselju Tulbe, pored Vranjske reke, u blizini Belog mosta (mosta ljubavi).

Crkva Svete Petke Trnove , prema predanju, sagrađena je u Vranju, u ranom srednjem veku. Temelji ispred crkve , koji su od kamenja potiču iz 13. veka i pod zaštitom su države. Nakon osvajanja Vranja od strane Turaka , crkva je proširena, jer su se kasnije u tom delu varoši naselili najbogatiji Turci – age i begovi. Odlučili su da sagrade džamiju na zidinama pravoslavne bogomolje. Kada su počeli da grade minaret, što bi danju sagradili, noću bi se samo srušilo. Jedan od viđenijih Turaka predložio je da se u zidine utisne krst i da vide šta će se tada desiti. Kada su utisnuli krst u zid, od tada se više ništa nije srušilo. Sagradili su džamiju koja se do dana današnjeg kod Vranjanaca naziva Krstata džamija. Postojala je sve do 1878. godine kada je Vranje oslobođeno od Turaka. Tada su srpski ustanici porušili čak osam džamija u gradu, a među njima i ovu. Ubrzo je na ruševinama sagrađena crkva Svete Petke, mnogo manja od prvobitne, čak jedna od najmanjih u Srbiji.[2]

Postoje i zapisi koji govore o tome da negde u zidinama postoje mošti nekog od svetaca, pa je zbog toga toliko blagodatna. Naravno, kao i svaka priča, i ova ima nekoliko verzija. Po jednoj četiri minareta postavljena su tako da čine krst. Po drugoj, što zvuči neverovatno, na vrh minareta je postavljen krst. Najverovatnija je ipak ova koja kaže da je u osnovu utisnut krst i da je kasnije gradnja tekla bez problema.

Hodočašće u crkvu Svete Petke Trnove nikad nije prestajalo, od vremena pod Turcima, u vremenu komunizma, pa do danas. U nju su po isceliteljstvo dolazili ljudi svih vera: pravoslavci, muslimani, Jevreji i katolici, od Niša, do Vranja, pa preko Kosova i Metohije do Makedonije. Naravno i vernici iz severne Grčke i jugoistočne Bugarske.[3]

Veliki petak

uredi

Crkva Sveta Petka nije neobična samo po svojoj istoriji. Najveći broj vernika ovde se ne okuplja na Svetu Petku, već na Veliki petak. Kažu da je i to zasluga Turaka. Petak je dan kada se oni odmaraju, a Srbi su taj dan koristili da dođu u svoju nekadašnju crkvu, računajući da ih Turci neće dirati na sveti dan. Tako je ostalo i do dana današnjeg pa više hiljada ljudi iz Vranja i okoline prođe kroz crkvu Svete Petke Trnove na Veliki petak, da primi dar Božji - miropomazanje, osvećenu vodicu, pokloni se ikoni raspeća i umije i popije vodu sa česme u dvorištu.[3] U tišini se ulazi u omanju crkvicu gde se celiva ikona i vrši miropomazanje od strane sveštenika vranjske Eparhije.[4] Kada se izađe iz crkve, drugi sveštenik oškropi vernike svećenom vodicom tri puta. Celiva se molitveni krst u njegovim rukama, krsti se i kreće dvorištem kružno sleva nadesno. Nakon toga prilazi se u čelu nevelikog dvorišta ikoni Raspeća Hristovog , gde se celiva i klanja. Ljudi donose i ostavljaju razne darove, jedni za ozdravljenje svojih najbližih, a drugi za zdravlje ukućana. Nakon ostavljanja darova, kruži se do česme gde se pije voda i umiva lice. Nakon toga se pale sveće za žive i mrtve i izlazi iz crkvice.

Verovanja, običaji i predanja

uredi

Čudotvorna voda

uredi

Vodu sa ovdašnje česme vernici smatraju čudotvornom i lekovitom. Oni koji su je probali tvrde da pomaže boljem vidu i leči i druge bolesti, uz molitvu i pridržavanje božjih pravila.[5]

Celiv direku

uredi

Prema predanju, u vreme turske vlasti u dvorištu džamije bio jedan direk i klesan kamen u obliku ploče. Svi vernici su celivali taj direk i nakratko sedali na kamen. Smatra se da je tu Bog darivao blagodet za razna isceljenja. Stariji Vranjanci su pričali da je pored direka u tadašnjoj džamiji bio stepenik pomoću koga se silazilo u malu ukopanu prostoriju sa krstom i izvorom vode. Prema rečima jednog vernika, krst su celivali vernici svih vera, a voda se pila, zahvatala u testije i nosila kući.

Sa strahopoštovanjem se među vernicima prepričava predanje po kome se, u tursko vreme, u nekoj bogatoj srpskoj porodici u Prizrenu razboleo sin jedinac. Nesrećne roditelje je neko posavetovao da momka prebace do Vranja i dovedu u Krstatu džamiju. Savetovao im je da poljubi direk u dvorištu. Uradili su sve kako im je rečeno, a iscrpljeni mladić je legao na kamen i zaspao. Kada se posle dva sata probudio tražio je od majke vode, a onda skočio na noge i uzviknuo: “Majko, ja sam ozdravio”![3]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Mladenović, I. „Crkve i manastiri u Vranju sve više mame turiste”. Južne vesti. Južne vesti. Pristupljeno 24. 4. 2017. 
  2. ^ „Hiljade vernika ispred najmanje crkve Svete Petke u Vranju”. jugmedia.rs. Pristupljeno 3. 2. 2019. 
  3. ^ a b v „Čudotvorna crkva Sveta Petka Trnova poznata i kao Krstata džamija”. Rasen. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  4. ^ „Vranje: VELIKI PETAK u KRSTATOJ džamiji”. Vranjske. 6. 4. 2018. Pristupljeno 25. 1. 2021. [mrtva veza]
  5. ^ „Vranje slavi SVETU PETKU”. Vranjske. 8. 8. 2019. Arhivirano iz originala 09. 08. 2019. g. Pristupljeno 25. 1. 2021. 

Literatura

uredi
  • Kata Tasić (služiteljka u crkvi)

Spoljašnje veze

uredi