Crnogorska pravoslavna crkva (pojam)

Pojam crnogorska pravoslavna crkva u svom izvornom značenju predstavlja jedan od nekoliko opisnih termina za opšte teritorijalno, odnosno regionalno označavanje pravoslavnih crkvenih struktura na području Crne Gore. U pojedinim izvorima, isti pojam se javlja i sa izmijenjenim redosledom riječi (na primjer: pravoslavna crnogorska crkva). U svom izvornom značenju, takvi pojmovi su se tokom istorije upotrebljavali povremeno, radi opšteg ili kolokvijalnog označavanja jerarhijskih struktura Srpske pravoslavne crkve na području prvobitne crnogorsko-brdske države (1796—1852) i potonje knjaževine (1852—1910), odnosno kraljevine (1910—1918), a razni primjeri iz tih vremena svjedoče da su pomenuti termini imali samo regionalno i opisno značenje.[1][2]

Iako je crnogorska odrednica u sklopu pomenutih termina imala svoje izvorno regionalno značenje, koje se izvodi iz naziva oblasti, odnosno države, nakandno je došlo do pokušaja da se pomenutim pojmovima pridoda i posebno etničko značenje. Takve tendencije su se prvobitno manifestovale u profašističkim krugovima oko Savića Markovića Štedimlije i Sekule Drljevića, koji su pod uticajem etnofiletizma razvili teoriju o crnogorskoj etnoreligijskoj posebnosti. Takvu posebnost, Sekula Drljević je u svojim radovima označavao kao crnogoroslavlje.[3][4]

Slične tendencije su oživjele krajem 20. vijeka, uporedo sa pojavom autokefalističkog pokreta u Crnoj Gori.[5][6] Prilikom odlučivanja o nazivu svoje novostvorene vjerske zajednice, čelnici autokefalističkih organizacija su 1993. godine izabrali upravo pomenuti opšti termin, radi iskazivanja svojih pretenzija na cjelokupnu pravoslavnu baštinu u Crnoj Gori, tako da su svojoj nekanonskoj vjerskoj organizaciji nadjenuli naziv "Crnogorska pravoslavna crkva" (1993).[7][8][9]

Takav naziv je pogodovao i njihovim nacionalnim aspiracijama,[10] koje su se zasnivale na promovisanju crnogorskog etničkog nacionalizma. Pošto im alternativna rješenja (kao na primjer: Pravoslavna crkva u Crnoj Gori) nijesu bila dovoljno crnogorska, prvaci autokefalističkog pokreta su izborom naziva sa početnom crnogorskom odrednicom nastojali da naglase identitetsku razliku između svoje novostvorene organizacije i kanonske Srpske pravoslavne crkve. U tome su djelimično i uspjeli, pošto je tokom narednih godina, zahvaljujući pojednostavljenom pisanju javnih glasila, u široj javnosti stvoren pogrešan utisak da naziv "Crnogorska pravoslavna crkva" pristoji prvenstveno toj organizaciji. Time je bila stvorena i osnova za povratno prekrajanje značenja svih ranijih primjera upotrebe opisnog izraza "crnogorska pravoslavna crkva", čime se nastojao stvoriti dodatni privid o navodnoj istorijskoj utemeljenosti novostvorene organizacije.[11][12][13][14]

Slična situacija se ponovila i 2018. godine, prilikom stvaranja druge nekanonske vjerske zajednice, onosno alternativne Crnogorske pravoslavne crkve (2018), koja je pokušala da prisvoji drugi opšti naziv, te se stoga prozvala Pravoslavnom crkvom Crne Gore.[15]

Prisvajanje pomenutih opštih naziva od strane pojedinih nekanonskih vjerskih organizacija dovelo je do raznih negativnih posljedica, među kojima je i pojava svojevrsnog animoziteta prema tim pojmovima, koja se u pojedinim krugovima javlja usljed nedvoljnog poznavanja istorije Srpske pravoslavne crkve na prostorima Crne Gore, na čiju se regionalnu istoriju ti pojmovi odnose. Sva ova pitanja dobila su na značaju nakon 2006. godine, kada je ustanovljen poseban Episkopski savjet, koji je bio sastavljen od arhijereja SPC čije su eparhije pokrivale prostor Crne Gore, a nakon ukidanja tog tijela (2021), u pojedinim autokefalističkim krugovima su se pojavile i pretenzije na opšti naziv Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koji takođe pripada baštini SPC.[16][17]

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi