Glavni interpunkcijski znaci
Znaci interpunkcije
tačka .
upitnik ?
uzvičnik !
zapeta ,
tačka-zarez ;
dvotačka :
crta
crtica
navodnici „ ”
zagrade ( )   [ ]
Ostali pravopisni i pomoćni interpunkcijski znaci
trotačka
polunavodnici ’ ’
apostrof
kosa crta /
zvezdica *
sitna brojka 1
postakcenatska dužina ̄
genitivna dužina ̂
znakovi za naglaske ̏    ̀   ̑    ́
znakovi porekla <   >
jednakost =
plus +
minus
znak množenja ×
znak deljenja ÷
vitičaste zagrade { }
znak ponavljanja
sekcija §
stepen °
Ostali interpunkcijski znaci
dva upitnika
dva uzvičnika
upitnik‐uzvičnik
uzvičnik‐upitnik
obrnuti upitnik ¿
obrnuti uzvičnik ¡
crtica‐minus -
obrnuta kosa crta \
ampersand &
et‐znak @
paragrafski znak
bulet
kareta ^
krstić †   ‡
taraba #
numero
procenat %
promil
bazna tačka
prim ′   ″   ‴
tilda ~
donja crta _
uspravna crta |   ‖   ¦
zaštita autorskog prava ©
zaštita autorskog prava na tonski zapis
Žig — registrovana robna marka ®
Žig — zaštićena servisna marka
Žig — zaštićena robna marka
asterizam
fleuron
indikator
interobeng
dijamant
znak reference
poveznica
razmak  
interpunkt ·
znak valuta ¤

Crta [] je interpunkcijski znak.

Kao rečenični znak crta nema obaveznu primenu, najčešće može zameniti zapetu, umesto koje se piše tamo gde je potreban izrazitiji znak odvajanja ili naglašavanja, kao i tamo gde je potrebno da se izbegne nagomilavanje teksta. S takvom službom crta može zameniti i zagradu. Takođe, crta se može upotrebiti da zameni interpunkcijski znak dve tačke. Najzad, upotrebljava se u pripovedačkom tekstu, i umesto interpunkcijskog znaka navodnici.

Interpunkcijski znak crta upotrijebljava se u dva oblika:

  • kao odmaknuta crta (sa bjelinama na obje strane), razdvojenog je karaktera i
  • kao primaknuta crta (bez bjelina na njenim stranama), vezanog karaktera.

Odmaknuta crta uredi

Upotrijebljava se u sljedećim slučajevima:

  1. Crtom se, umjesto zapetom i zagradom, može izdvajati umetnuti dio teksta:
  • Pred zoru — uz strašan tutanj — stigoše konjanici.
  • Svi učesnici krosa — a bilo ih je najmanje četiri hiljade — okupili su se pred zgradom „Politike“
  1. Crtom se nagovještava poimenično nabrajanje nečega što je u prvom dijelu rečenice uopšteno pomenuto ili samo najavljeno (alternira sa pravopisnim znakom dvije tačke, ponekad i zapetom):
  • Naišle su razne nedaće — ženina bolest, nerodna godina, odlazak sina u vojsku.
  • Ostrvo se kupalo u zelenilu svih nijansi — u maslinama, smokvama, kukuruzu, čempresima i lovoru.
  1. Crtom se odvaja, pa time ističe, zaključni dio rečenice, kojim se svodi njen sadržaj nao ono što se iznosi delom iza crte:
  • Ni oca, ni brata, ni sina, ni druga, ni muža, ni običnog poznanika — nikog poznati ne možeš.
  1. Crtom se odvaja (1) predikat od subjekatskog dijela rečenice, ako je ovaj opširniji ili (2) uopšte posljednji dio rečenice ako je ono što dolazi prije njega opširno, razvijeno:
  • (1) Gozbe, scene lova, divlje zvijeri, lovci koji ih gone i ubijaju — razlikuju se kompoziciono od primjera na kasnijim čašama.
  • (2) Kompozicije lova su se javljale u nizu kutija od slonove kosti, posuda, tkanina i na keramici — i u postsandijsko doba.
  1. Crtom se može izdvojiti naknadno dodati, najčešće završni dio nekog iskaza ako e on želi naročito istaći (zapeta je česta, ali ne uvijek njena prava zamjena):
  • Ali jaruga nije kriva, nego prava — kao pod konac.
  • I go je i bos i opet mu — zima.
  1. Crta se piše između dijelova rečenice u kojoj je izostavljen jedan od predikata koji se inače podrazumijeva:

Gde ja stadoh, ti produži;

još smo dužni — ti oduži.

  1. Crta se može pisati unutar pasusa (s dužim rečenicama) da bi se tekst podijelio na pregledne sadćržajne cjeline:
  • Zaglibivši već jezik u dva obećanja, sa uzbuđenjem sam se spremao za dane kada ću odgovarati o Lajbnicu pred Hartmanom i o jednom dijelu „Kritike praktičnog uma“ pred rukovodiocem škole — Već je lik ovog posljednjeg, koji sam odavno naslućivao, no koji se prilikom prvog upoznavanja pokazao strašno nedovoljan, postao moje vlasništvo, to jest otpočeo je u meni samovoljno bitisanje, mijenjajući se u zavisnosti od toga da se zagnjurivao na dno mora nesebičnog ushićenja ili je pak isplivao na površinu.
  1. Crta se piše u vezama dviju ili više riječi koje nemaju karakter potpune rečenice, i to:

1) kada je drugi član takve veze sa službom imenskog predikata nepotpune rečenice (što pudrazumijeva da je glagol izostavljen), najčešće u naslovima:

  • Zvezda i Partizan — domaćini turnira
  • Žetva — najpreči zadatak

2) kada je drugi član takve veze sa službom objašnjenja (definicije), jezičkog ekvivalenta:

  • kobilica — spojna poluga na ralu
  • astronom — zvjezdoznanac

3) kada je drugi član takve veze sa službom označavanja uloge u kojoj se uzima pojam označen prvim članom, njegove karakteristike, svojstva i sl.:

  • U svom predavanju govorio je o Jakšiću — slikaru i Jakšiću — pjesniku.
  • Igrala su dva kluba — pobratima.

4) kada je drugi član takve veze dviju ili više riječi konkretizacija, objašnjenje teme označene prvim dijelom veze:

  • Fudbal — pravila igre (naslov brošure)
  • Stanovi — kupoprodaja (oglasna rubrika)

5) kada se označeni pojmovi nalaze u nekoj relaciji (kao saučesnici, srodnici, sistemske jedinice i sl.):

  • U ovoj igri je bekovski par Durković — Jusufi.
  • Na Jalti je održan trojni sastanak Ruzvelt — Staljin — Čerčil.
  • Opisana je loza kneginje Milice: Vratislav — Vratko — Dimitrije — Vukan.

Crta ima službu uobličavanja teksta — da poveća njegovu vizuelnu jasnost i preglednost, pojačavajući ili zamjenjujući one interpunkcijske znakove koji su manje uočljivi.

  1. Tako se crtom, u tekstu pripovjedačkog stila, zamjenjuju navodnici prilikom pisanja dijaloga i uopšte kada se tuđi tekst (govor neke ličnosti) daje u posebnom stavku (pasusu). U toj službi imamo „navodnu crtu“, koja se piše na početku navoda, i „izvodnu crtu“, od kojih se ova druga na kraju tuđeg teksta piše samo ako iza navoda u istom pasusu slijedi piščevo objašnjenje:
  • — Dobro, uzeću ovo, iako mi je malo nelagodno.
  • — Dobro, uzeću ovo, iako mi je malo nelagodno — saglasi se momak.
  1. Crtom se može obilježavati početak manjih pasusa u raščlanjivanju:
  • Kosovsko-resavski dijalekat ima dodirnih tačaka sa zetsko-sjeničkim dijalektom; i tako:

— i jedan i drugi imaju relativno arhaičnu akcentuaciju;

— dobro čuvaju aorist i imperfekat;

— imaju, u osnovi, slične razvojne tendencije u sinkretizmu množinskih padeža;

— povezuju ih još neke važne morfološke pojedinosti, kao npr. singularni oblice vila, grabulja itd.

  1. Crta (iza tačke) može se pisati, radi jasnijeg njihovog uočavanja, i između međusobno nezavisnih jedinica teksta kad se nižu bez prelaska u novi red: između raznih podnaslova, između primjera kojima se nešto ilustruje, između pojedinih elemenata kakvog popisa (riječi, imena i sl.), između naslovnog dijela pasusa i teksta tog pasusa:
  • O REPUBLIČKIM INSTITUCIJAMA U SJEDINjENIM DRŽAVAMA. — KAKVI SU IM IZGLEDI DA TRAJU.

Primaknuta crta uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi