Čarls Makartur Ganakaj Tejlor (engl. Charles MacArthur Ghanakay Taylor; Artington, 28. januar 1948) je bivši liberijski političar i 22. predsednik Liberije.

Čarls Tejlor
Lični podaci
Datum rođenja(1948-01-28)28. januar 1948.(76 god.)
Mesto rođenjaArtington, Liberija
Profesijapolitičar
Politička karijera
Politička
stranka
National Patriotic Party
2. avgust 1997 — 11. avgust 2003.
PrethodnikRut Peri (kao predsednik Državnog veća)
NaslednikMoses Blah

Biografija uredi

Rođen je 1948. godine u Artingtonu. Završio je koledž Bentli u SAD, nakon čega se vratio u Liberiju i bio član kabineta tadašnjeg predsednika Semjuela Doua. Bio je izbačen iz kabineta zbog potkradanja, nakon čega je otišao u Libiju. Tamo je vežbao za osposobljavanje u gerilskoj borbi.

Vratio se u Liberiju 1989. i bio vođa gerilske organizacije Nacionalni patriotski front Liberije (NPFL). NPFL je pokrenuo borbu s ciljem rušenja Douove vlade, što je pokrenulo Prvi liberijski građanski rat (1989—1996). Nakon što su gerilci uhvatili Doua i ubili ga, Tejlor je stekao nadzor nad velikim delom Liberije i bio jedan od najuticajnijih gospodara rata u Africi[1].

Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma koji je 1996. okončao građanski rat, Tejlor si je obezbedio pobedu na generalnim izborima 1997. godine[2]. Tokom svog mandata, Tejlor je bio optužen za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti zbog svog mešanja i učešća u građanskom ratu u susednoj državi Sijera Leone (1991—2002).

U Liberiji je snaga opozicije prema njegovoj vladi sve više rasla, što je kulminisalo izbijanjem Drugog liberijskog građanskog rata (1999—2003). Do 2003. je izgubio nadzor nad većinom Liberije, a Specijalni sud za Sijeru Leone je podigao optužnicu protiv njega. Iste je godine, pod uticajem međunarodnog pritiska, dao ostavku[3] i otišao u egzil u Nigeriju. Novoizabrana predsednica Elen Džonson Sirlif je 2006. zatražila njegovo izručenje, nakon čega su ga organi UN-a prvobitno zatvorile u Sijeri Leone, a zatim izručile u haški zatvor, gde je čekao suđenje[4]. Aprila 2012. godine, optužen je da je kriv po svih jedanaest tačaka optužnice, uključujući ubistva, silovanja i teror[5]. Maja iste godine, osuđen je na 50 godina zatvora.

U oktobru 2021. Čarls Tejlor, osuđen na 50 godina zatvora za zločine protiv čovečnosti 2012. godine zbog svoje uloge tokom građanskog rata u Sijera Leoneu, podneo je tužbu protiv Liberije zbog „neisplate penzije”. Ova žalba je podneta Sudu pravde Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS).

Reference uredi

  1. ^ „Justice at last?”. The Economist. 31. 5. 2007. Pristupljeno 24. 2. 2013. 
  2. ^ Onishi, Norimitsu (7. 12. 2000). „In Ruined Liberia, Its Despoiler Sits Pretty”. The New York Times. 
  3. ^ Quist-Arcton, Ofeibea (11. 8. 2003). „Liberia: Charles Ghankay Taylor, Defiant And Passionate To The End”. allAfrica.com. Pristupljeno 24. 2. 2013. 
  4. ^ Cendrowicz, Leo (14. 7. 2009). „'Lies and Rumors': Liberia's Charles Taylor on the Stand”. TIME. Arhivirano iz originala 26. 08. 2013. g. Pristupljeno 24. 2. 2013. 
  5. ^ „'Taylor Sierra Leone war crimes verdiact welcomed'. BBC. 26. 4. 2012. Pristupljeno 24. 2. 2013.