Šoma Uno (宇野 昌磨, Uno Shōma) je japanski klizač u umetničkom klizanju u kategoriji muškaraca. Osvajač je srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Pjongčangu 2018. godine, dvostruki osvajač srebra na Svetskom prvenstvu 2017. i 2018, šampion Takmičenja četiri kontinenta 2019. godine i četvorostruki nacionalni šampion Japana (2016—2019).

Šoma Uno
Šoma Uno na Takmičenju četiri kontinenta 2019. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1997-12-17)17. decembar 1997.(26 god.)
Mesto rođenjaNagoja, Japan
Sportske informacije
Sportumetničko klizanje
Osvojene medalje
Umetničko klizanje
Olimpijske igre
Srebrna medalja — drugo mesto 2018. Pjongčang Pojedinačno


Svetsko prvenstvo


Srebrna medalja — drugo mesto 2017. Helsinki Pojedinačno


Srebrna medalja — drugo mesto 2018. Milano Pojedinačno

Uno je prvi klizač koji je uspešno doskočio četvorostruki flip na internacionalnom takmičenju[1].

Biografija uredi

Uno je rođen u Nagoji u prefekturi Aiči u Japanu 17. decembra 1997. Ima mlađeg brata po imenu Icuki Uno[2]. Student je univerziteta Čukjo u Nagoji[3].

Karijera uredi

Počeo je da se bavi klizanjem sa 5 godina. Od 2002. do 2019. njegovi treneri bile su Mačiko Jamada i Mihoko Higuči. Od 2019. godine trenira u sa Stefanom Lambijelom u Šamperiju u Švajcarskoj[3].

Juniorska karijera uredi

Uno je debitovao internacionalno u juniorskoj kategoriji u sezoni 2011/2012 sa kratkim programom na muziku Tucker: The Man and His Dream Džoa Džeksona i slobodnim programom na muziku Tzigane Morisa Ravela, za koje su koreografiju uradile Jamada i Higuči. Osvojio je bronzu na Juniorskom gran priju u Estoniji[4].

U sezoni 2012/2013 se takmičio sa kratkim programom na muziku Tanguera Marijana Moresa i slobodnim na Steps Rolfa Lovlanda, za koje su koreografiju osmislili njegovi treneri. Osvojio je srebro na Juniorskom gran priju u Nemačkoj[5]. Na Svetskom prvenstvu u klizanju u kategoriji juniora našao se na 7. mestu. Uno je učestvovao na Nacionalnom šampionatu Japana u juniorkoj i seniorskoj diviziji i osvojio srebrnu medalju u juniorima, a završio na 11. mestu u kategoriji seniora.

Tokom 2013/2014 Uno je u kratkom programu koristio The Blessed Spirits Endija Hila i Vanese-Mej i ponovio prošlogodišnji slobodni program. Na Juniorskom gran priju u Letoniji osvojio je bronzu[6], i završio na četvrtom mestu na Juniorskom gran priju u Estoniji[7]. Na Svetskom prvenstvu u kategoriji juniora zauzeo je 5. poziciju. Na Nacionalnom šampionatu Japana osvojio je srebro u juniorima, a završio 7. u kategoriji seniora.

U sezoni 2014/2015 koristio je Krojcerovu sonatu Ludviga van Betovena za kratki program, a za slobodni muziku iz filma Don Huan de Marko Mihaela Kamena, za koje je koreografiju odradila Mihoko Higuči. Uno je osvojio srebro na Juniorskom gran priju u Japanu[8] i zlato na Juniorskom gran priju u Hrvatskoj[9], čime se po prvi put kvalifikovao za učešće na Finalu gran prija u kategoriji juniora, gde je osvojio zlatnu medalju[10]. Osvojio je zlatnu medalju na Nacionalnom šampionatu Japana u kategoriji juniora, dok je među seniorima zauzeo 2. mesto. Pobednik je Svetskog juniorskog prvenstva u Estoniji.

Seniorska karijera uredi

Tokom sezone 2014/2015 Šoma Uno je kao senior učestvovao na Takmičenju četiri kontinenta u Seulu 2015. godine i završio na 5. mestu[11].

Tokom sezone 2015/2016 Uno se takmičio sa kratkim programom na kompoziciju Legends grupe Sacred Spirit i slobodnim na ariju Nessun dorma iz opere Turandot Đakoma Pučinija, za koje je koreografiju osmislila Mihoko Higuči. Uno je na svom prvom seniorskom Gran priju u Americi osvojio srebro[12]. Učestvovao je na Gran priju u Francuskoj, u Bordou, gde je nakon kratkog programa 13. novembra bio na prvom mestu[13]. Takmičenje je prekinuto zbog napada u Parizu 13. novembra i odlučeno je da će dotadašnji rezultati biti uzeti u obzir pri kvalifikaciji za Finale gran prija[14], na koje se Uno plasirao. Osvojio je bronzu na Finalu gran prija u Španiji, iza Juzurua Hanjua i Havijera Fernandesa. Osvojio je srebrnu medalju na Nacionalnom šampionatu Japana. Na Takmičenju četiri kontinenta zauzeo je 4. mesto. Svetsko prvenstvo završio je na 7. mestu. Na kupu Team Challenge Cup u saveznoj državi Vašington 2016. postao je prvi klizač koji je skočio četvorostruki flip na internacionalnom takmičenju, jednom izolovano, a jednom u kombinaciji sa trostrukim tulupom[1].

U sezoni 2016/2017 Uno je u kratkom programu koristio muziku iz filma Dame u lavandi kompozitora Najdžela Hesa i Buenos Aires Hora Cero i Balada Para un Loco Astora Pjacole u slobodnom programu sa koreografijom Mihoko Higuči. Pobednik je Gran prija u Americi[15], a na Gran priju u Rusiji osvojio je srebro i kvalifikovao se za Finale gran prija[16]. Po drugi put osvaja bronzanu medalju kao senior na Finalu gran prija u Marselju[17]. U decembru 2016. osvojio je svoju prvu nacionalnu titulu[18]. Na Takmičenju četiri kontinenta osvojio je bronzu[19],i po prvi put skočio četvorostruki ritberger[20]. Na Svetskom prvenstvu u Helsinkiju osvojio je srebrnu medalju sa 319.21 poena[21].

Tokom olimpijske sezone 2017/2018 takmičio se sa kratkim programom na kompoziciju Zima iz Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija i ponovio program iz Turandot. Koreografiju za oba programa osmislili su Mihoko Higuči i Stefan Lambijel. Uno je osvojio zlatnu medalju na Gran priju u Kanadi[22] i srebrnu medalju na Gran priju u Francuskoj[23], čime se kvalifikovao za Finale gran prija. U Finalu gran prija u Nagoji osvojio je srebro[24]. Uno je odbranio nacionalnu titulu u decembru 2017, nakon čega je odlučeno da će predstavljati Japan na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu[25]. Osvojio je srebrnu medalju na Takmičenju četiri kontinenta u januaru 2018[26]. Na Olimpijskim igrama u Pjongčangu u februaru je u kratkom programu osvojio 104.17, a u slobodnom programu 202.73 poena, i sa zbirnim rezultatom od 306.90 poena osvojio srebrnu medalju[27].Na Svetskom prvenstvu u Milanu osvojio je srebro sa 273.77 poena[28].

Tokom sezone 2018/2019 za kratki program je koristio Stairway to Heaven u izvođenju Rodriga i Gabrijele i Mesečevu sonatu Ludviga van Betovena za slobodni program, oba uz koreografiju Mihoko Higuči. Osvojio je zlatnu medalju na Gran priju u Kanadi[29] i u Japanu[30], čime se kvalifikovao za Finale gran prija, gde je završio na drugom mestu[31]. Osvojio je svoju treću nacionalnu titulu. Na Takmičenju četiri kontinenta osvojio je zlatnu medalju, po prvi put u internacionalnom takmičenju. Tom prilikom je oborio rekord za slobodni program osvojivši 197.36 poena[32]. Svetsko prvenstvo u Saitami završio je na četvrtom mestu[33]. Nedugo zatim je objavio da napušta dotadašnje trenere Mačiko Jamadu i Mihoko Higuči[3].

Uno je započeo sezonu 2019/2020 bez trenera. Koreografiju kratkog programa na muziku Great Spirit Armina van Bjurena osmislila je Šej-Lin Burn, a slobodnog, na Dancing on My Own, odradio je Dejvid Vilson. Na Gran priju u Francuskoj završio je na osmoj poziciji[34]. Trenirao je sa Stefanom Lambijelom u Švajcarskoj do svog narednog Gran pri takmičenja u Rusiji, koje je završio na četvrtom mestu[35]. Osvojio je svoju četvrtu nacionalnu titulu u decembru 2019. godine[3].

Reference uredi

  1. ^ a b Hoang, Mai (2016-04-23). „Uno lands historic quad flip at Team Challenge”. Golden Skate (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-04-13. 
  2. ^ „Japanese figure skating star Uno makes big leap(s) with help from U.S. coach”. Globetrotting by Philip Hersh (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-04-13. 
  3. ^ a b v g „Shoma Uno”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  4. ^ „ISU JGP Tallinn Cup 2011 - Junior Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  5. ^ „ISU JGP Pokal d. Blauen Schwerter 2012 - Junior Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  6. ^ „ISU JGP Riga Cup 2013 - Junior Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  7. ^ „ISU JGP Tallinn Cup 2013 - Junior Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  8. ^ „ISU JGP Nagoya TV Cup 2014”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  9. ^ „ISU JGP Croatia Cup 2014”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  10. ^ „ISU Grand Prix of Figure Skating Final 2014 - Junior Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  11. ^ „ISU Four Continents Figure Skating Championships - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  12. ^ „ISU GP 2015 Progressive Skate America - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  13. ^ „ISU GP Trophee Eric Bompard 2015 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  14. ^ „Consequences of the cancellation of the Free Skating/Free Dance at the ISU Grand Prix Bordeaux (FRA) - ISU”. web.archive.org. 2015-11-23. Arhivirano iz originala 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 2020-04-14. 
  15. ^ „ISU GP 2016 Progressive Skate America - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  16. ^ „ISU GP Rostelecom Cup 2016 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  17. ^ „ISU Grand Prix of Figure Skating Final 2016 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  18. ^ „Uno wins national title; hopes to improve consistency”. Golden Skate (na jeziku: engleski). 2016-12-26. Pristupljeno 2020-04-14. 
  19. ^ „ISU Four Continents Championships 2017 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  20. ^ „ISU Four Continents Figure Skating Championships 2017 - Men” (PDF). 
  21. ^ „ISU World Figure Skating Championships 2017 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  22. ^ „ISU GP 2017 Skate Canada International - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  23. ^ „ISU GP Internationaux de France de Patinage 2017 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  24. ^ „Grand Prix Final 2017 Senior and Junior”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  25. ^ NEWS, KYODO. „Figure skating: Defending Olympic champ Hanyu books ticket to Pyeongchang”. Kyodo News+. Pristupljeno 2020-04-14. 
  26. ^ „ISU Four Continents Championships 2018 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  27. ^ „Olympic Winter Games PyeongChang 2018 - Men Single Skating”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  28. ^ „ISU World Figure Skating Championships 2018 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  29. ^ „ISU GP 2018 Skate Canada International - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  30. ^ „GPJPN2018 NHK Trophy”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  31. ^ „ISU Grand Prix of Figure Skating Final 2018 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  32. ^ „ISU Four Continents Championships 2019 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  33. ^ „World Championships 2019”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  34. ^ „ISU GP 2019 Internationaux de France - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 
  35. ^ „ISU GP Rostelecom 2019 - Men”. www.isuresults.com. Pristupljeno 2020-04-14. 

Spoljašnje veze uredi