Šumadijska divizija

Šumadijska divizija je bila divizija Vojske Kneževine Srbije, Vojske Kraljevine Srbije i Jugoslovenske vojske, koja je postojala od 1874. do Aprilskog rata 1941. godine.

Šumadijska divizija
Pukovska zastava Kraljevine Srbije
Komandant Šumadijske divizije pukovnik Živko Pavlović (sedi osmi sleva) sa oficirima na francuskoj lađi "La Plat", na putu za Solun (maj 1916)
Postojanje1874–1941
Zemlja Kneževina Srbija
 Kraljevina Srbija
 Kraljevina Jugoslavija
Jačina15.000 (mirnodopski)
40.000 (ratno stanje)
DeoVojska Kneževine Srbije
Vojska Kraljevine Srbije
Jugoslovenska vojska
Angažovanje

Učestvovala je u Srpsko-turskim ratovima (1876–1878), Srpsko-bugarskom ratu (1885), Prvom balkanskom ratu (1912–1913), Drugom balkanskom ratu (1913), Prvom svetskom ratu (1914–1918) i Drugom svetskom ratu, odnosno Aprilskom ratu (1941).

Istorijat

uredi

Osnivanje

uredi

Uredbom o ustrojstvu komandi i štabova stajaće i narodne vojske iz 1874. godine, knez Milan Obrenović je osnovao Šumadijsku diviziju. U njenom sastavu su se nalazile kragujevačka, čačanska i kruševačka pukovska komanda, odnosno četiri pešadijska puka.

Srpsko-turski ratovi (1876—1878)

uredi

U Prvom srpsko-turskom ratu 1876-1877. godine, Šumadijska divizija se borila na Moravskom frontu. Drugi srpsko-turski rat 1877-1878. godine je provela kao Šumadijski korpus pod komandom generala Jovana Belimarkovića. Korpus je učestvovao u oslobođenju Niša, a zatim je štab korpusa bio premešten u Leskovac i potom u Vladičin Han, odakle se komandovalo napadom na Vranje. Dana 31. januara 1878. godine, general Belimarković je svečano ušao u oslobođeno Vranje i tu smestio komandu Šumadijskog korpusa.

Srpsko-bugarski rat (1885)

uredi

Srpsko-bugarski rat 1885. godine, Šumadijska divizija je provela u ratnom stanju. Borila se u bici kod Slivnice. Zbog kašnjenja Moravske divizije, došlo je do odlaganja napada, što je dovelo i do poraza u bici.

Balkanski ratovi (1912—1913)

uredi

Šumadijska divizija je učestvovala u oba Balkanska rata. U Prvom balkanskom ratu, divizija je napredovala kroz Albaniju i izbila na more. U Drugom balkanskom ratu je učestvovala u Bregalničkoj bici.

Prvi svetski rat (1914—1918)

uredi

Učestvovala je u Cerskoj bici i oslobodila Šabac. Tada je njen komandant bio general Stevan Hadžić. Početkom septembra 1914. godine, Šumadijska divizija je učestvovala u Sremskoj ofanzivi, podigla pontonski most između Novog Sela i Podgoričke ade, a onda prešla Savu. Zatim, divizija je učestvovala u Kolubarskoj bici. U trojnoj ofanzivi na Srbiju, na jesen 1915. godine, Šumadijska divizija drugog poziva je u Leskovačkom protivudaru zadržala neprijateljske snage i omogućila povlačenje glavnine srpske vojske.

Nakon Albanske golgote, Šumadijska divizija je prebačena na Solunski front i doživela prvu reformu 1916. godine, kada su spojene divizija prvog i divizija drugog poziva. Ona je ostala u sastavu Druge srpske armije. Ubrzo je učestvovala i u osvajanju Kajmakčalana.

Šumadijska divizija je imala ključnu ulogu u proboju Solunskog fronta. Ona je 15. septembra 1918. godine zauzela položaje Slonovo uvo, Veternik i Golu Rudinu, odakle odbija tri neprijateljska protivnapada i u sadejstvu sa Timočkom divizijom zauzima Borovu čuku. Tri dana kasnije je izbila na položaj Topolac.

Sastav

uredi

Pukovi

uredi

Šumadijska divizija je brojala tri pešadijska puka:

  • 10. pešadijski puk „Takovski” - komanda puka u Čačku;
  • 11. pešadijski puk „Karađorđe“ - komanda puka u Kragujevcu;
  • 12. pešadijski puk „Car Lazar“ - komanda puka u Kruševcu;
  • 19. pešadijski puk - komanda puka u Kragujevcu.

Komandanti

uredi

Od 1874. do 1912. godine

uredi
Fotografija Ime i prezime Period
 
Jovan Belimarković 27/30. novembra 1877.

Komandanti Šumadijske divizije I poziva

uredi
Fotografija Ime i prezime Period
 
Stevan Hadžić - 10. avgust 1914.
 
Božidar Terzić 10. avgust 1914. - 1916.
 
Živko Pavlović 1916.[1]
 
Petar Mišić

Komandanti Šumadijske divizije II poziva

uredi
Fotografija Ime i prezime Period
 
Pukovnik Dragutin Milutinović
General Svetomir Matić

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Bukvić, Dimitrije. „Svestrani general Živko Pavlović”. Politika Online. Pristupljeno 2021-06-01.