Šumadijska divizija
Šumadijska divizija je bila divizija Vojske Kneževine Srbije, Vojske Kraljevine Srbije i Jugoslovenske vojske, koja je postojala od 1874. do Aprilskog rata 1941. godine.
Šumadijska divizija | |
---|---|
Postojanje | 1874–1941 |
Zemlja | Kneževina Srbija Kraljevina Srbija Kraljevina Jugoslavija |
Jačina | 15.000 (mirnodopski) 40.000 (ratno stanje) |
Deo | Vojska Kneževine Srbije Vojska Kraljevine Srbije Jugoslovenska vojska |
Angažovanje |
Učestvovala je u Srpsko-turskim ratovima (1876–1878), Srpsko-bugarskom ratu (1885), Prvom balkanskom ratu (1912–1913), Drugom balkanskom ratu (1913), Prvom svetskom ratu (1914–1918) i Drugom svetskom ratu, odnosno Aprilskom ratu (1941).
Istorijat
urediOsnivanje
urediUredbom o ustrojstvu komandi i štabova stajaće i narodne vojske iz 1874. godine, knez Milan Obrenović je osnovao Šumadijsku diviziju. U njenom sastavu su se nalazile kragujevačka, čačanska i kruševačka pukovska komanda, odnosno četiri pešadijska puka.
Srpsko-turski ratovi (1876—1878)
urediU Prvom srpsko-turskom ratu 1876-1877. godine, Šumadijska divizija se borila na Moravskom frontu. Drugi srpsko-turski rat 1877-1878. godine je provela kao Šumadijski korpus pod komandom generala Jovana Belimarkovića. Korpus je učestvovao u oslobođenju Niša, a zatim je štab korpusa bio premešten u Leskovac i potom u Vladičin Han, odakle se komandovalo napadom na Vranje. Dana 31. januara 1878. godine, general Belimarković je svečano ušao u oslobođeno Vranje i tu smestio komandu Šumadijskog korpusa.
Srpsko-bugarski rat (1885)
urediSrpsko-bugarski rat 1885. godine, Šumadijska divizija je provela u ratnom stanju. Borila se u bici kod Slivnice. Zbog kašnjenja Moravske divizije, došlo je do odlaganja napada, što je dovelo i do poraza u bici.
Balkanski ratovi (1912—1913)
urediŠumadijska divizija je učestvovala u oba Balkanska rata. U Prvom balkanskom ratu, divizija je napredovala kroz Albaniju i izbila na more. U Drugom balkanskom ratu je učestvovala u Bregalničkoj bici.
Prvi svetski rat (1914—1918)
urediUčestvovala je u Cerskoj bici i oslobodila Šabac. Tada je njen komandant bio general Stevan Hadžić. Početkom septembra 1914. godine, Šumadijska divizija je učestvovala u Sremskoj ofanzivi, podigla pontonski most između Novog Sela i Podgoričke ade, a onda prešla Savu. Zatim, divizija je učestvovala u Kolubarskoj bici. U trojnoj ofanzivi na Srbiju, na jesen 1915. godine, Šumadijska divizija drugog poziva je u Leskovačkom protivudaru zadržala neprijateljske snage i omogućila povlačenje glavnine srpske vojske.
Nakon Albanske golgote, Šumadijska divizija je prebačena na Solunski front i doživela prvu reformu 1916. godine, kada su spojene divizija prvog i divizija drugog poziva. Ona je ostala u sastavu Druge srpske armije. Ubrzo je učestvovala i u osvajanju Kajmakčalana.
Šumadijska divizija je imala ključnu ulogu u proboju Solunskog fronta. Ona je 15. septembra 1918. godine zauzela položaje Slonovo uvo, Veternik i Golu Rudinu, odakle odbija tri neprijateljska protivnapada i u sadejstvu sa Timočkom divizijom zauzima Borovu čuku. Tri dana kasnije je izbila na položaj Topolac.
Sastav
urediPukovi
urediŠumadijska divizija je brojala tri pešadijska puka:
- 10. pešadijski puk „Takovski” - komanda puka u Čačku;
- 11. pešadijski puk „Karađorđe“ - komanda puka u Kragujevcu;
- 12. pešadijski puk „Car Lazar“ - komanda puka u Kruševcu;
- 19. pešadijski puk - komanda puka u Kragujevcu.
Komandanti
urediOd 1874. do 1912. godine
urediFotografija | Ime i prezime | Period |
---|---|---|
Jovan Belimarković | 27/30. novembra 1877. |
Komandanti Šumadijske divizije I poziva
urediFotografija | Ime i prezime | Period |
---|---|---|
Stevan Hadžić | - 10. avgust 1914. | |
Božidar Terzić | 10. avgust 1914. - 1916. | |
Živko Pavlović | 1916.[1] | |
Petar Mišić |
Komandanti Šumadijske divizije II poziva
urediFotografija | Ime i prezime | Period |
---|---|---|
Pukovnik Dragutin Milutinović | ||
General Svetomir Matić |
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Bukvić, Dimitrije. „Svestrani general Živko Pavlović”. Politika Online. Pristupljeno 2021-06-01.