Шумска кукумавка
Šumska kukumavka (lat. Athene blewitti) endemska je vrsta sove koja živi u šumama Centralne Indije. Ova vrsta je na ivici izumiranja. Pripada familiji pravih sova - Strigidae. Nakon što je opisana 1873. godine, vrsta nije bila viđena nakon 1884. i smatrala se izumrlom,[2] sve dok je Pamela Razmusen nije videla 113 godina kasnije, 1997. godine.[3][4] Uočena je na malom broju lokaliteta u veoma malim populacijama u sve manjim šumama Centralne Indije, što šumsku kukumavku svrstava u grupu kritično ugroženih vrsta.
| Šumska kukumavka Athene blewitti | |
|---|---|
| |
| Athene blewitti | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | Hordati (Chordata)
|
| Klasa: | Ptice (Aves)
|
| Red: | Sove (Strigiformes)
|
| Porodica: | Tipične sove (Strigidae)
|
| Rod: | |
| Vrsta: | A. blewitti
|
| Binomno ime | |
| Athene blewitti (Hume, 1873)
| |
| |
Trenutna rasprostranjenost
Praistorijska rasprostranjenost
| |
| Sinonimi | |
|
Heteroglaux blewitti | |
Opis
urediŠumska kukumavka je mala ptica, veličine oko 23 centimetara. Ima relativno veliku lobanju i kljun. Za razliku od pegave kukumavke, šumska kukumavka ima manje i slabije izražene tačke na leđima. Gornji deo tela je tamne sivo-braon boje. Gornji deo grudi je braon ispresecan belim šarama, dok je donji deo gotovo beo, naročito kod mužjaka. Krila i rep su takođe oivičeni belom bojom. Tamno perje ispod krila vidljivo je u letu. Lice je bledo obojeno, a oči su buljave i žute.[5]
Vrstu je uočio F. R. Bluit decembra 1872. godine, a opisana je 1873. godine.[5][6]
Rasprostranjenost
urediŠumska kukumavka je zabeležena u Centralnoj Indiji, a do 1997. godine bila je poznata samo na osnovu sedam primeraka u muzejima u severnoj Maharaštri, jugoistočnom Madja Pradešu i zapadnoj Orisi. Poslednji put pre toga, vrsta je bila zabeležena od strane Ričarda Majnercahena, koji je tvrdio da ju je video u Gudžaratu. Pretraga u Gudžaratu bila je neuspešna sve dok vrsta nije bila ponovo otkrivena novembra 1997. godine od strane američkih ornitologa,[3][7] uključujući i Pamelu Razmusen, a otkrili su je u podnožju Satpure, severoistočno od Mumbaja.
Ponašanje
urediŠumske kukumavke love sa određenog mesta gde sede i čekaju plen. Dok čekaju plen, šetaju rep s jedne strane na drugu, a još uzbuđenije kad krenu da jure plen. Studije su pokazale da njihovu ishranu sačinjavaju 60% gušteri, 15% glodari, 2% ptice i ostali beskičmenjaci i žabe. Kada ležu na jajima, mužjaci donose hranu ženkama, dok one isključivo leže na jajima. Nakon izleganja, mladi dobijaju perje nakon 30-32 dana.[8]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ BirdLife International (2013). „{{{taxon}}}”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.
- ^ Ripley, S. D. (1976). „Reconsideration of Athene blewitti (Hume).”. J. Bombay Nat. Hist. Soc. 73: 1—4.
- ^ a b Rasmussen, C. P. & King B. F. (1998). „The rediscovery of the Forest Owlet Athene (Heteroglaux) blewitti.” (PDF). Forktail. 14: 53—55. Arhivirano iz originala (PDF) 9. 2. 2012. g. Pristupljeno 16. 1. 2016.
- ^ Rasmussen, P. C. & Collar, N. J. (1999). „Major specimen fraud in the Forest Owlet Heteroglaux (Athene auct.) blewitti.”. Ibis. 141 (1): 11—21. doi:10.1111/j.1474-919X.1999.tb04258.x.
- ^ a b Rasmussen, PC & Collar, NJ (1998). „Identification, distribution and status of the Forest Owlet Athene (Heteroglaux) blewitti.” (PDF). Forktail. 14: 43—51. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 7. 2012. g. Pristupljeno 16. 1. 2016.
- ^ Hume, A. O. (1873). „Novelties.”. Stray Feathers. 1: 464—483.
- ^ Rasmussen, PC & Ishtiaq, F. (1999). „Vocalizations and Behaviour of Forest Spotted Owlet Athene blewitti.” (PDF). Forktail. 15: 61—66. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 7. 2012. g. Pristupljeno 16. 1. 2016.
- ^ Farah Ishtiaq, Asad R. Rahmani & Pamela Rasmussen (2002). Ecology and behaviour of the Forest Owlet (Athene blewitti) in Ecology and Conservation of Owls: Proceedings of the Owls 2000, Canberra, Australia (Editors Ian Newton, Rodney Kavanagh, Jerry Olsen, Iain Taylor). CSIRO Publishing. ISBN 978-0-643-06794-3.
Literatura
uredi- Farah Ishtiaq, Asad R. Rahmani & Pamela Rasmussen (2002). Ecology and behaviour of the Forest Owlet (Athene blewitti) in Ecology and Conservation of Owls: Proceedings of the Owls 2000, Canberra, Australia (Editors Ian Newton, Rodney Kavanagh, Jerry Olsen, Iain Taylor). CSIRO Publishing. ISBN 978-0-643-06794-3.
Spoljašnje veze
uredi
