Suška (Šuška, rum. Şuşca) je naselje u opštini Požežena, koja pripada okrugu Karaš-Severin u Rumuniji. Naselje je značajno po prisutnoj srpskoj nacionalnoj manjini u Rumuniji.

Suška
Șușca
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugKaraš-Severin
OpštinaPožežena
Stanovništvo
 — (2011)450
Geografske karakteristike
Koordinate44° 47′ 04″ S; 21° 31′ 53″ I / 44.7845° S; 21.5313° I / 44.7845; 21.5313
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina84 m
Suška na karti Rumunije
Suška
Suška
Suška na karti Rumunije
Ostali podaci
Poštanski broj327391
Pozivni broj0255
Registarska oznakaCS

Položaj naselja uredi

Selo Suška se nalazi u rumunskom delu Đerdapa (kod mesnih Srba poznat kao Banatska klisura). Iznad naselja izdižu se Banatske planine.

Prošlost uredi

Prema "Rumunskoj enciklopediji" naselje se prvi put pominje 1717. godine a činilo ga je 11 kuća. Počela su doseljavanja, prvo Srba preko Dunava i kasnije 1732-1735. godine Rumuna iz Oltenije. Pominju se tu porodice Bađulović, Radulović, Jankulović koje su navodno bile vlaške pa posrbljene. Godine 1800. u mestu je 67 naseljenih domova. Naselje je bio u planini, bez puteva i ustanova. U crkvenom pogledu zavisilo je od Belobreške i Divića; meštani budući bez crkve su primali srpskog sveštenika iz Belobreške. Tek 1896. godine dogovorili su se Rumuni iz Šuške i Srbi iz Belobreške, da se tu podigne pravoslavna rumunska kapela. Prvi sveštenik pop Aleksandru Blasiu je zaslužan za gradnju prave crkve 1911. godine.

Po austrijskom carskom revizoru Erleru iz 1774. godine militarsko mesto Šuška, se nalazi u Rakaždijskom okrugu, Novopalanačkog distrikta. Tu žive izmešani Srbi i Vlasi.[1]

Stanovništvo uredi

Po poslednjem popisu iz 2002. godine selo Suška imalo je 482 stanovnika.[2] Poslednjih decenija broj stanovnika opada.

Selo je od davnina bilo višenarodno, a mesni Srbi su oduvek bili manjina. Nacionalni sastav na pojedinim popisima bio je sledeći:

Godina popisa 1910. god. 1992. god. 2002. god.
Ukupno st. 725 509 482
Srbi 58 (8,0%) 42 (8,3%) 57 (11,8%)
Rumuni 644 (88,8%) 457 (89,7%) 417 (86,5%)
ostali 23 (3,2%) 10 (2,0%) 8 (1,7%)

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 

Spoljašnje veze uredi