And the Band Played On

And the Band Played On: Politics, People, and the AIDS Epidemic je knjiga Rendija Šiltsa, novinara lista San Francisko hronikl objavljena 1987. godine. Knjiga prati otkriće i širenje virus humane imunodeficijencije i sindroma stečene imunodeficijencije sa posebnim osvrtom na ravnodušnost vlasti, posebno u SAD, prema onome što se u početku smatralo za gej bolest. Šiltsova teza je da su, iako je Sida uzrokovana biološkim agensom, nemar i apatija prema onima koji su prvobitno bili pogođeni bolešću dozvolili njeno mnogo veće širenje; Sidi je dozvoljeno da se desi.

And the Band Played On: Politics, People and the AIDS Epidemic
Nastanak i sadržaj
AutorRendi Šilts
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delaistraživačko novinarstvo
Izdavanje
Datum1987.
Tip medijatvrd povez
Klasifikacija
ISBN?0-312-00994-1

Knjiga je obiman posao istraživačkog novinarstva, napisana u formi koja sadrži hronološki prikaz događaja. Događaji koji su oblikovali epidemiju su opisani jedan iza drugog uz navođenje najvažnijih činjenica. Šilts opisuje uticaj borbe protiv bolesti na određene pojedince u gej, medicinskoj i političkoj zajednici. Knjiga počinje kasnih sedamdesetih sa tada prvim potvrđenim slučajem Side, kod Grete Rask, danske doktorke koja je radila u Africi. Završava se saopštenjem glumca Roka Hadsona 1985. da umire od Side, kada su međunarodna pažnja i interes za bolest eksplodirali.

And the Band Played On je dobila pozitivne kritike i postala bestseler. Džudit Enarino iz časopisa Library Journal nazvala je knjigu „jednom od najvažnijih knjiga godine“.[1] Šilts je opisao svoju motivaciju za pisanje knjige u intervjuu nakon njenog objavljivanja, govoreći: Svaki dobar novinar mogao je da uradi ovu priču, ali mislim da je razlog što sam to uradio ja, a ne neko drugi, taj što sam ja gej. To se dešavalo ljudima koje sam voleo i o kojima sam brinuo.[2] Prema knjizi je snimljen istoimeni film iz 1993. godine. Šilts se testirao na HIV dok je pisao knjigu, umro je od komplikacija povezanih sa sidom 1994. godine.

Pozadina uredi

„Za mene, to je sumiralo celi problem odnosa prema sidi u medijima. Očigledno, razlog zbog koga sam pratio sidu od samog početka je bio taj što, za mene, to nikada nije bilo nešto što se dešavalo tim drugim ljudima.“

Rendi Šilts

Rendi Šilts je odrastao u konzervativnoj porodici u blizini Čikaga. Kao srednjoškolac bio je aktivan u organizaciji Mladi Amerikanci za slobodu. Diplomirao je novinarstvo na Univerzitetu Oregona 1975. godine. Tada je takođe priznao da je gej, te je odlučio da ne krije svoju seksualnost. Međutim, nije mogao da pronađe stalan posao kao novinar, što je pripisivao homofobiji u medijima.[3][4] Radio je kao slobodni novinar za gej časopis Advokat pre nego što se, kao i hiljade drugih gej muškaraca, preselio u četvrt Kastro u San Francisku. U intervjuu iz 1989, Šilts se priseća svog besa dok je pokušavao da se istakne kao novinar: „U početku sam bio ljut na velike, imaginarne „njih“ - sva mesta na kojima nisam dobio posao. Moj bes je postajao konkretniji kako je vreme prolazilo“.[5]

Šilts je između 1977. i 1980. radio za dve televizije u Zalivskoj oblasti, postavši neka vrsta zvezde u Kastru. Zajedno sa piscem Armistedom Maupinom, Šilts je izglasan za jednog od najpoželjnijih neženja San Franciska u gej zajednici.[6] Godine 1982, objavio je vrlo hvaljenu biografiju političara Harvija Milka pod naslovom The Mayor of Castro Street, i počeo da radi puno radno vremene za San Francisko hronikl, izveštavajući o gej pitanjima u gradu gde je 25% stanovništva bilo gej. Šilts je pomno pratio priču o epidemiji skoro od njenog izbijanja u Severnoj Americi, uključujući i reakciju državnih organa, lokalnih organizacija za podršku, medicinskih istraživača, kao i pojedinaca koji su bili lično pogođeni rastućom krizom.[4]

Šilts je odlučio da napiše knjigu nakon što je 1983. godine prisustvovao ceremoniji dodele nagrada, gde je trebalo da primi priznanje za svoje pokrivanje priča vezanih za sidu. Kao što je opisao u knjizi, televizijski spiker Bil Kertis obratio se prisutnima i tom prilikom izrekao šalu: „Šta je najteži deo kada imate sidu. Pokušaj da ubedite svoju ženu da ste sa Haićanin“.[7] Šilts je na ovu šalu odgovorio rekavši da ona „govori sve o tome kako su se mediji odnosili prema sidi. Bil Kertis je osećao da može stati ispred grupe novinara u San Francisku i govoriti šale o sidi. Pre svega, mogao je pretpostaviti da niko u grupi nije bio gej i da, čak i ako je neko bio gej, ne bi govorio o tome i ne bi to doživeo kao uvredu. Za mene, to je sumiralo celi problem odnosa prema sidi u medijima. Očigledno, razlog zbog koga sam pratio sidu od samog početka je bio taj što, za mene, to nikada nije bilo nešto što se dešavalo tim drugim ljudima“.[2]

Naslov knjige je aluzija na priču o gudačkom kvartetu na brodu RMS Titanik, koji je nastavio svirati dok je brod tonuo, čime se aludira na više agencija i zajednica koje su zanemarile da kao prioritet postave brz medicinski odgovor na krizu. Nakon objavljivanja knjige, Šilts objasnio upotrebu naslova: „And the Band Played On je jednostavno drugi način da se kaže „posao kao i obično“. Svi su odgovorili uobičajnim tempom na vanrednu situaciju“.[8]

Napomene uredi

Reference uredi

  1. ^ Eannarino, Judith (15. novembar 1987) „And the Band Played On (book review).“ Library Journal 112 (19) pp. 71.
  2. ^ a b Geiger, H Jack (11. avgust 1987). „Plenty of Blame to Go Around”. The New York Times Book Review. str. 9. 
  3. ^ Marcus, str. 192–193.
  4. ^ a b "Randy Martin Shilts." The Scribner Encyclopedia of American Lives, Volume 4: 1994-1996. Charles Scribner's Sons, 2001. Objavljeno u: Biography Resource Center. Farmington Hills, Mich.: Gale, 2009.
  5. ^ Marcus, str. 202.
  6. ^ Marcus, str. 228.
  7. ^ pp. 384, And the Band Played On
  8. ^ Engel, Margaret. "AIDS and Prejudice: One Reporter's Account of the Nation's Response." The Washington Post, 1. 12. 1987, стр. Z10

Литература uredi

Spoljašnje veze uredi