Aromia moschata je vrsta insekta iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera) i porodice strižibuba (Cerambycidae). Svrstana je u potporodicu Cerambycinae.[1]

Aromia moschata
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
A. moschata
Binomno ime
Aromia moschata
(Linnaeus, 1758)


Rasprostranjenost i stanište uredi

Vrsta je rasprostranjena na području Evrope, Bliskog istoka, Rusije i Kazahstana. U Srbiji je široko rasprostranjena, od nizija do nadmorskih visina preko 1000 m.[2][3] Tipična staništa koja naseljava su vlažna - obale reka i plavne šume pošto je vrsta ishranom vezana pre svega za različite vrste vrba.[4]

Opis uredi

Telo je metalnozelene, plave, ljubičaste, bakarne, crvenkaste pa sve do crne boje. Neki primerci mogu imati crven pronotum. Antene su dugačke. Dužina tela od 13 do 34 mm.[1]

Biologija uredi

Životni ciklus traje tri godine, a nekad i duže.[4] Larva se razvija u oštećenim stablima listopadnog drveća, a adulti se sreću na domaćinu ili okolnim cvetovima. Odrasle jedinke se sreću od maja do septembra. Kao biljka hraniteljka se najčešće javljaju različite vrste vrba, ali takođe i topola, javor i jova.[1]

Status zaštite uredi

Vrsta se nalazi na Evropskoj crvenoj listi saproksilnih tvrdokrilaca.[5]

Galerija uredi


Sinonimi uredi

  • Cerambyx moschatus Linnaeus, 1758
  • Cerambyx odoratus DeGeer, 1775

Reference uredi

  1. ^ a b v Pavićević, Dragan; Ilić, Nastas; Đurić, Milan (2015). Strižibube Srbije. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije; HabiProt. ISBN 978-86-80877-49-5. 
  2. ^ Ilić, Nastas; Ćurčić, Srećko. A checklist of longhorn beetles (Coleoptera: Cerambycidae) of Serbia. Auckland, New Zealand. ISBN 978-1-77557-805-5. OCLC 927351262. 
  3. ^ „Alciphron – Aromia moschata”. www.alciphron.habiprot.org.rs. Pristupljeno 7. 6. 2020. 
  4. ^ a b „Aromia moschata”. uk beetles (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-06-07. 
  5. ^ Union, Publications Office of the European (2010-04-20). „European red list of saproxylic beetles.”. op.europa.eu (na jeziku: engleski). doi:10.2779/84561. Pristupljeno 2020-06-07. 

Spoljašnje veze uredi