Aulacorhynchus ili zeleni tukani[1] predstavljaju rod ptica iz porodice tukana. Žive u Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi. Naseljavaju vlažne tropske šume na visoravnima, ali su neke vrste nađene i u obližnjim ravnicama.[2] To su uglavnom mali tukani, 30-44 cm

Aulacorhynchus
Aulacorhynchus prasinus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Aulacorhynchus

Gould, 1835
Vrste

Vidi tekst

Nomenklatura uredi

Prema glavnoj nomenklaturi iz 1794, ovaj rod sadrži 6 vrsta tukana,[3] i ova nomenklatura je prihvaćena od gotovo svih kasnijih stručnjaka.[2][4][5][6][7]

2001. godine predloženo je da dotad zvana vrsta Aulacorhynchus prasinus bude podeljena na sedam različitih vrsta na osnovu preliminarnih morfoloških dokaza.[8] Ovo je donekle bilo podržano genetskim dokazima, što sugeriše da bi i dodatne vrste trebalo da budu priznate (griseigularis je priključena A. albivitta prema morfološkim dokazima, ali su dve vrste razdvojene na osnovu genetskih dokaza).[9][10] Pored toga, genetski dokazi podržavaju podelu A. derbianus na dve različite vrste, ali ne podržavaju deljenje A. sulcatus,[9] kako je ranije preporučeno.[11]

Danas, većina stručnjaka tvrdi da rod Aulacorhynchus sadrži sedam vrsta (dok se ostale tretiraju kao podvrste),[6][7] ali Američka unija ornitologa traži preispitivanje A. prasinus kompleksa i razdvajanje A. derbianus od A. whitelianus.

Vrste uredi

Reference uredi

  1. ^ Boyd, J. (2011). Ramphastidae: Toucans. Accessed 20. 5. 2011.
  2. ^ a b Short, L. L., & Horne, J. F. M. (2002). Toucans (Ramphastidae). pp. 220–272 in del Hoyo, J., Elliott, A., & Sargatal, J. eds. Handbook of the Birds of the World. Vol. 7 Jacamars to Woodpecker. Lynx Edicions, Barcelona. 2002. ISBN 978-84-87334-37-5.
  3. ^ Haffer, J. (1974). Avian speciation in tropical South America. Publ. Nuttall Ornithol. Club 14: 1–390.
  4. ^ Remsen, J. V., Jr., C. D. Cadena, A. Jaramillo, M. Nores, J. F. Pacheco, J. Pérez-Emán, M. B. Robbins, F. G. Stiles, D. F. Stotz, and K. J. Zimmer (2011). A classification of the bird species of South America: Trogoniformes to Piciformes. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. септембар 2011) American Ornithologists' Union. Accessed 25 May 2011
  5. ^ Fjeldså, J., and Krabbe, N. (1990). Birds of the High Andes.. 1990. ISBN 978-87-88757-16-3.
  6. ^ a b Dickinson, E. C., eds. . The Howard and Moore Complete Checklist of the Birds of the World. 3rd edition. 2003. ISBN 978-0-7136-6536-9.
  7. ^ a b Clement, J. F. The Clements Checklist of the Birds of the World. 6th edition. 2007. ISBN 978-0-7136-8695-1.
  8. ^ Navarro, A., Peterson, A., López-Medrano, E., and Benítez-Díaz, H. (2001). Species limits in Mesoamerican Aulocorhynchus Toucanets. The Wilson Bull. 113(4): 363-372
  9. ^ a b Bonaccorso, E., Guayasamin, J. M., Peterson, A. T., and Navarro-Sigüenza, A. G. (2011). Molecular phylogeny and systematics of Neotropical toucanets in the genus Aulacorhynchus (Aves, Ramphastidae). Zoologica Scripta, 40. . doi:10.1111/j.1463-6409.2011.00475.x.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  10. ^ Puebla-Olivares, F., E. Bonaccorso, A. E. de los Monteros, K. E. Omland, J. E. Llorente-Bousquets, A. T. Peterson, and A.G. Navarro-Siguenza. (2008). Speciation in the Emerald Toucanet (Aulacorhynchus prasinus) complex. The Auk. 125(1): 39-50.
  11. ^ Restall, R. L., Rodner, C., & Lentino, M. (2006). Birds of Northern South America. Christopher Helm, London. ISBN 978-0-7136-7243-5 (vol. 1). ISBN 978-0-7136-7242-8 (vol. 2).

Spoljašnje veze uredi