СОМРАЅЅ ili BeiDou (logo za englesko govorno područje od 27. decembra 2012.)[1] (pojednostavljeni kineski: 北斗卫星导航系统 ; tradicionalni kineski: 北斗衛星導航系統 ; ) je kineski satelitski navigacioni sistem razvijen u tri generacije. Karakterističan je po tome što se sateliti nalaze u geostacionarnoj orbiti. Sateliti prve generacije, njih svega tri, aktivirani su 2000. godine i pokrivali su uglavnom teritoriju današnje Kine. Prestali su sa radom krajem 2012. godine. Druga generacija postala je operativna decembra 2011. godine i sastoji se od 10 satelita. Od decembra 2012. godine nudi uslugu korisnicima u Azijsko-pacifičkom regionu. Prvi sateliti treće generacije lansirani su 30. marta 2015. godine. Sistem se trenutno sastoji od 33 satelita i očekuje se da bude kompletiran juna 2020. godine lansiranjem poslednja dva. Smatra se da će biti precizniji od konkurencije uz milimetarsku tačnost i naknadnu obradu podataka.[2] 27. decembra 2018. godine sistem je otpočeo sa pružanjem globalnih usluga.

Amblem COMPASS porodice satelita (engl. Beidou navigation satellite sistem)[1]
Pokrivenost SOMRAЅЅ satelita u 2012. godini
Upoređivanje orbita različitih NS

Istorija i razvoj uredi

 
Područje pokriveno Beidou navigacionim satelitskim sistemom 2012.

Prvobitnu ideju kineskog satelitskog navigacionog sistema osmislio je Čen Fangiun i njegove kolege 1980. godine.[3] Nakon razrade projekta i razvoja, dvadeset godina od prve zamisli, sistem je pušten u rad i operativno testiranje. Prema koncepciji Kineske nacionalne (narodne) kosmičke agencije, razvoj sistema je trebalo da se odvija u tri koraka: [4]

  1. 2000-2003: eksperimentalni Beidou (reč u engleskoj transliteraciji znači sazvežđe „Velika kola") navigacioni sistem, koji se sastoji od 3 satelita
  2. do 2012: regionalni Beidou-2 (poznatiji kao SOMRAЅЅ navigacioni sistem), pokriva Kinu i region
  3. do 2020: globalni SOMRAЅЅ navigacioni sistem.

Prvi satelit, Beidou-1A , lansiran je 30. oktobra 2000. godine, a zatim Beidou-1B 20. decembra 2000. Treći, Beidou-1C (bekap satelit), pušten je u orbitu 25. maja 2003. godine. U februaru 2007. godine, Kineska svemirska agencija lansirala je četvrti i poslednji satelitski sistema Beidou-1, Beidou-1D (ponekad se naziva Beidou-2A), da služi kao rezervni satelit, ali je neposredno posle stavljanja u orbitu izbio kvar na komunikacijskim uređajima aparata.

U aprilu 2007. godine, prvi satelit Beidou-2, odnosno Kompas-M1 (za validaciju frekvencija u Beidou-2 konstelaciji) uspešno je postavljen u svoju radnu orbitu. Drugi Beidou-2 satelit Kompas-G2 pokrenut je 15. aprila 2009. godine. Dana 15. januara 2010. godine, zvanični sajt kineskog navigacionog satelitskog sistema pušten je u mrežu i treći satelit sistema poslat je u svoju orbitu na Dugi marš 3B raketi 17. januara 2010. godine. 2. juna 2010.godine, četvrti satelit je uspešno lansiran u orbitu. Peti orbiter lansiran je u svemir sa Ksičang kosmodroma 1. avgusta 2010. godine. Tri meseca kasnije, 1. novembar 2010. godine, šesti satelit je poslat u orbitu. Peti semigeosinhroni satelit (inklinacija geosinhrone orbite), prvi Beidou-2 / Kompas IGSO-5 satelit, lansiran je iz Ksičanga 1. decembra 2011.[5][6][7][8]

U decembru 2011. godine je uspostavljena je osnovna struktura sistema, a inženjeri su sprovodili sveobuhvatan test i procenu parametara. Sistem je postao operativan u Kini regionu istog meseca i obezbedio je probne usluge pozicioniranja, navigacije i vreme za Kinu i susedne oblasti pre kraja iste godine.[9][10] Globalni navigacioni sistem treba da bude završen do 2020. godine. Decembra 2012, 16 satelita za Beidou-2 su operativni, a 14 od njih su u službi.[11]

Kinesko učešće u Galileo sistemu uredi

 
Dijagram dodeljenih frekvencija sistema GPS, Galileo i Kompas. Svetlocrvena boja E1 opsega pokazuje da još nije pronađena zamena u ovom frekvencijskom rasponu.

U septembru 2003. godine, Kina je nameravala da se pridruži Evropskom projektu Galileo (navigacioni sistem) i da investira € 230 miliona (296 miliona dolara) u Galilea u narednih nekoliko godina.[12] U to vreme verovalo se da Kina "Beidou" navigacioni sistem koristi samo u svrhu njenih oružanih snaga. U oktobru 2004. godine, Kina je zvanično pristupila projektu Galileo potpisivanjem Sporazuma o saradnji u programu Galileo sa ESA. Na osnovu Sporazuma kinesko-evropske saradnje u Galileo programu, „China Galileo Industries" (CGI) je glavni izvođač angažmana Kine u Galileo programu, osnovana u decembru 2004.[13] Do aprila 2006, jedanaest sporazuma o saradnji u okviru Galileo je potpisano između Kine i EU.[14] Međutim, Kina je bila nezadovoljna svojom ulogom u projektu Galileo na azijskom tržištu, te je odlučila da izađe iz sporazuma i nastavi sama da gradi sopstveni komplementarni sistem, gde se postavlja pitanje o preuzimanju i zloupotrebi tehnologije.[15] Interesantna je činjenica da kineski sateliti rade na približno evropskim frekvencijama E1, E2, E5V i E6, što je sukob interesa i tehnološkog razvoja predajnika, međutim, pošto su kineski sateliti počeli sa radom pre evropskih, Međunarodna unija za telekomunikacije je de facto presudila u korist kineske strane.[16]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b „The Logo Image of BeiDou Navigation Satellite System Issued”. BeiDou.gov.cn. 27. 12. 2012. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 07. 01. 2015. 
  2. ^ „Directions 2017: BeiDou’s road to global service”. GPS World (na jeziku: engleski). 2016-12-06. Pristupljeno 2020-05-04. 
  3. ^ „北斗记 ——探秘中国北斗卫星导航定位系统”. Arhivirano iz originala 10. 06. 2015. g. Pristupljeno 07. 01. 2015. 
  4. ^ „The construction of BeiDou navigation system steps into important stage, "Three Steps" development guideline clear and certain” (na jeziku: Chinese). China National Space Administration. 19. 5. 2010. Arhivirano iz originala 12. 02. 2012. g. Pristupljeno 19. 5. 2010. 
  5. ^ „China sends Beidou navigation satellite to orbit”. Spaceflight Now. 2. 6. 2010. Arhivirano iz originala 5. 6. 2010. g. Pristupljeno 4. 6. 2010. 
  6. ^ „China successfully launches fifth satellite for its own global navigation network”. Xinhua. 1. 8. 2010. Arhivirano iz originala 3. 8. 2010. g. Pristupljeno 1. 8. 2010. 
  7. ^ „China launches 6th satellite for indigenous global navigation, positioning network”. GOV.cn. 1. 11. 2010. Arhivirano iz originala 31. 12. 2010. g. Pristupljeno 21. 11. 2010. 
  8. ^ „Beidou Launch Completes Regional Nav System”. GPS World. 6. 12. 2010. Arhivirano iz originala 12. 03. 2012. g. Pristupljeno 23. 12. 2011. 
  9. ^ „China launches 10th satellite for independent navigation system”. Xinhua. 2. 12. 2011. Pristupljeno 23. 12. 2011. 
  10. ^ „BeiDou navigation system covers Asia-Pacific region till 2012” (na jeziku: Chinese). Xinhua News Agency. 3. 3. 2010. Pristupljeno 19. 5. 2010. 
  11. ^ „这样的星座结构有什么特点?” (na jeziku: Chinese). WWW.BEIDOU.GOV.CN. 26. 12. 2012. Arhivirano iz originala 24. 03. 2013. g. Pristupljeno 3. 1. 2013. 
  12. ^ „China joins EU's satellite network”. Business News. BBC News. 19. 9. 2003. Pristupljeno 9. 11. 2006. 
  13. ^ „About us”. China Galileo Industries. Arhivirano iz originala 07. 07. 2011. g. Pristupljeno 26. 5. 2010. 
  14. ^ „Eleven projects within the China-EU Galileo project have been signed and are carrying out” (na jeziku: Chinese). Xinhua. 13. 4. 2006. Arhivirano iz originala 19. 07. 2011. g. Pristupljeno 26. 5. 2010. 
  15. ^ Galileo, Compass on collision course, GPS World, April 2008, p. 27
  16. ^ Levin, Dan (23. 3. 2009). „''Chinese square off with Europe in space''”. China: Nytimes.com. Pristupljeno 30. 12. 2011. 

Spoljašnje veze uredi