De Ceremoniis
De Ceremoniis Aulae Byzantinae, odnosno De Cerimoniis Aulae Byzantinae (srp. О церемонијама на византијском двору), latinski je naziv za srednjovekovno delo, koje je izvorno nastalo na grčkom jeziku, te je stoga poznato i pod odgovarajućim grčkim naslovima (grč. Περί της βασιλείου τάξεως / "O carskom poretku", odnosno: Ἔκθεσις τῆς βασιλείου τάξεως / "Spis o carskom poretku"). Delo je napisano u obliku priručnika, sa opisom ceremonija na vizantijskom dvoru, a sastavljeno je po naređenju cara Konstantina VII Porfirogenita (945-959).[1][2]

Istorija
urediDelo je napisao ili je naručio da se napiše vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit, verovatno oko 956-959. godine. Deo spisa je kasnije delimično revidiran pod vladavinom Nićifora II (963-969), možda pod nadzorom Vasilija Lakapina, carskog parakoimomena, te sadrži i opise ceremonija iz 6. veka. Jedan od priloga spisa su i "Tri traktata o carskim vojnim ekspedicijama", ratni priručnik cara Konstantina za svog sina i naslednika Romana II. U poglavljima od 1. do 37. opisani su protokoli i ceremonije vizantijskog dvora, kao i verske svetkovine. Poglavlja od 38. do 83. opisuju protokole na krunisanju, venčanju, rođenju, sahrani i trijumfalne povorke. Sledeća poglavlja (84-95), preuzeta iz priručnika Petra Patrikija iz 6. veka daju opise administrativnih ceremonija poput imenovanja funkcionera, prijema poslanika zapadnog cara, prijema persijskih izaslanika, imenovanje proestra senata.
Reference
uredi- ^ Ferluga 1970, str. 157-178.
- ^ Komatina 2015, str. 157-168.
Literatura
uredi- Komatina, Predrag (2015). „The King of Francia in De cerimoniis II, 48”. Byzantinische Zeitschrift. 108 (1): 157—168.
- Komatina, Predrag (2021). Konstantin Porfirogenit i rana istorija Južnih Slovena. Beograd: Vizantološki institut. Arhivirano iz originala 13. 08. 2022. g. Pristupljeno 14. 08. 2022.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Ferluga, Jadran (1970). „Lista adresa za strane vladare iz Knjige o cerimonijama”. Zbornik radova Vizantološkog instituta. 12: 157—178.